Odmah na početku da kažem da ovo neće biti tekst o Bregi, ni o programskoj šemi RTRS-a. Mene muči druga stvar. Smisao i Besmisao. Licemjerje i smijurija. Prolazim neki  dan kroz Parkić. Divno li je proljeće u Parkiću. Omladina šeta, graja i raja. Vidim dva jarana, siđem sa bajka, podravimo se i za zdravlje upitamo.
Pitam ih šta rade, a oni vele: „Eto, Grofe, brojimo maxerice dvojke.“Kontam, kakave dvojke, nije mi jasno, zamolim za dodatno objašnjenje. „Vidiš, Grofe, devedeste se vraćaju. Nevjerovatno je koliko raje nosi jebeni AIR Max 2. Samo čekam da se i dizel opet vrati pa smo na dobrom putu.

Kakvi retardi. Užas i fuj. Što je najluđe, onaj početni model je 250 kema, a ovi „napredniji“ su i skuplji.“ Devedesete prezirem po više osnova, kao i čitavu kulturu koja je iznjedrila razne silikonske drolje koje su crnim mlijekom iz silikonskih sisa opijali široke narodne mase, zaglupljivali, u boj pozivali.

Ne „merem“ vjerovat šta mi čo’ek napriča, kontam kako sam prošle godine na rasprodaji uzeo troje patika za 150 kema. Al’ ajde de. Svako ima pravo da troši svoj novac kako misli da treba i za čim ga srce vabi. Mene više nervira kada troše „naš novac u naše ime“.
Nakon što smo konstatovali situaciju sa patikama, začu se muzika u daljini. Udariše trube. Unca, unca..

Reče jaran: „Ajme, večeras opet onaj smarač, Brega. Jebem ti sunce, što ne živim malo dalje da ga ne slušam. Ubi me. Hoćeš ti Grofe na Bregu?“
„Ne. Prvi put u životu sam slušao to čudo uživo ljetos na stadionu. Ok mi je bilo 15 minuta, onda sam se smorio i otišao. Al’ dobro, o ukusima nema potrebe raspravljati, jer je to – neukusno i smara. A vi momci? Hoćete vi na Bregu?“.

„Ma kakav, si lud? Ne mogu ja narodnjake da slušam, padam u depru, a i smorio sam se pravo od brojanja maxerica. Užas. Idemo mi sada. Ostaj nam zdravo.“.

Odoše jarani, a ja osta’ na bajku sa mislima. Danas je važan dan. RTRS je postala punoljetna. Sada je mogu jebati, a bez da krivično odgovaram. Mašala. Prosto ne mogu da vjerujem da je prošlo toliko vremena od kada „naša“ televizija radi. Odmah na početku da kažem da ovo neće biti tekst o Bregi, ni o programskoj šemi RTRS-a. Mene muči druga stvar. Smisao i Besmisao. Licemjerje i smijurija. Kako mi se misli roje, tako me mješavina huje, tuge i pakosti obuzima i prožima. Znam da to nisu niti lijepa, niti poželjna osjećanja, al’ koliko god vikao „OM, OM, OM“, nije pomagalo.  Što reče jaran prije koji minut – Opet Brega, nabijem ga na..muški kopulatorni organ.

Naš narod i gospodari Obora vole slavlja, prigodbe i svečanosti. Nije to ništa nenormalno. Svi volimo da je hrana džaba, cuga takođe, da blica, da škljoca, da se bude važno. Do koje mjere to ide kada ima i vic – zašto se djeca u BL boje otvarati čokolade i slatkiše? Da se Zgradoljub ne pojavi na otvaranju.
Tako ti ja čvrsto odlučim bojkotovati Bregu i čitav taj skup iz ličnog ubjeđenja da je stepen licemjerja svečanog otvaranja „naše televizije“ dostigao neslućene razmjere. S tim bi se složili i ljudi iz nekih drugih gradova (http://www.palelive.com/pocetna/Kolumne/11231-Kolumna-Opa-cupa!.html?joscclean=1).
Kao što rekoh - neću kritikovati program, televiziju slabo gledam, al’ moram pomenuti par stvari kako se sistematski „naša kultura i umjetnost“ negiraju i dobijaju mrvice programske šeme, a bome i maraka. Dodao bih i to da je zanimljivo čuti kolike su plate novinara, montažera i organizatora na RTRS-u, od kojih veliki broj radi na crno i za neke mizerne honorare u nadi da će „jednoga dana biti bolje“. Izvore ne okrivam da mi ne presuše, jebi ga.

Nego, krenimo redom i logično.

Koncert Tate Brege se održao po drugi put u nepunih sedam mjeseci. Znamo da je dotični gospodin vrhovni gospodar estrade, zabave, komponovanja svega živog i neživog, materije i antimaterije estradnog bezdana. To mu niko ne osporava. Da se ne lažemo. Al’ pošto je fikcija jedno, a realnost drugo, ja ću biti realan. Dakle, ako želite da bukirate dotičnog gospodina treba da izdvojite cirfu od oko 70 000 KM. To je neki minimum za koji on dovodi svoj „ Orkestar za sahrane i parkinge“, u slučaju nastupa na otvaranju doma RTRS-a. Ako se uzme u obzir ugrađivanja i taljenje organizatora to može biti i malo više, al’ eto, barataćemo sa tom cifrom. To znači da je tata Brega iz RS-a i BiH odnio sa sobom 140 000 KM u ta dva navrata. Slažete se da je to jedna lijepa cifra. E sada, ono što mene boli jeste to što se stalno pričaju bajke o podršci i afirmaciji domaćeg „bilo čega“, a u praksi to izgleda malo drugačije. Sasvim je logično da se pitam zašto onda RTRS na svoje otvaranje nije pozvala nešto „domaće“ od bendova npr.
Za toliko para koliko je tata Brega dobio, da ne računamo ugrađivanje, mogli su se platiti svi bendovi iz Banjaluke, Prijedora, Trebinja, Istočnog Sarajeva.

Da bi shvatili kako funkcioniše ugrađivanje pogladajete sljedeći video:

http://www.youtube.com/watch?v=AO0IJIaXfxo&feature=player_embedded

Šta više, RTRS emituje program u cijeloj BiH, što znači da je vidljiva i  u Federaciji. Mogli su pozvati neki bend iz Mostara ili Sarajeva u znak napretka i progresa. Znam, reći će zle duše, a što njih oni nisu baš „naši“, al’ opet, kako nisu? Pa nisu valjda marsovci? Kao što sam rekao u jednom od ranijih tekstova - nekada je bitno uraditi prvi korak, dati pozitivan primjer. To što se ne sjećam da je ikada iko iz BL svirao na Sarajevskoj zimi npr. je druga stvar. Ali, kome trebaju tamo neki nepoznati lijevi bendovi, koji sviraju duvatorsku muziku.

To što Brega duva i cirka je kul, može mu se, on je Bog, a vi budite sigurni da će vas u slučaju hvatanja sa džointom naša vlast olakšati za 500 KM, jerbo vode računa o vašem mentalnom zdravlju. Zapazite Bregin zamagljeni pogled u intervjuima koji se mogu pogledati na netu. To sigurno nije od jogurta, kravu mu jebem. Čak je Brega jednom prilikom izjavio: „Probao sam sve - od pragnjetine do heroina“.

Uzmimo sada hipotetički da su angažovane „domaće muzičke snage“ – Sama cijena isplaćena za nastupe u tom slučaju bila bi znatno manja, što je u duhu godine recesije i kvazi-štednje. Dio para bi ostao i RTRS-u pa da konačno nabave neku opremu za obradu zvuka, jer ako ih poredimo sa HRT-om npr. ono što se čuje kada RTRS radi prenose uživo nekih muzičkih događaja – u najmanju ruku je smiješno.

Da ne bude da serem, evo klip, pa obratite pažnju na šum koji se konstantno čuje - http://www.rtrs.tv/av/player.php?id=6526&x=1 .

Dio para su mogli dati i onim mučenicima koje snimaju za emisiju „Stop bijeloj kugi “, a ne tako bahato Bregi drito u ruke. Isto tako, za te pare su mogli pokrenuti kakvu takvu muzičku produkciju i snimiti najmanje 10 kvalitenih albuma domaćim umjetnicma bilo kog žanra, osim urbanog folka i ostalih mučitelja smisla. Znam da će opet ljudi reći – al’ narod to voli.
Narod nije mjerilo. Evo i zašto - Da narodu puštate zvuk govana i sranja sa WC šolje svaki dan na svim top-listama i da samo vrtite spotove sa govnima, narod bi obožavao govna i pjevušio melodije govana, kao što ih manje više obožava i pjevuši. Možda ne bi bilo toliko ljudi na otvaranju malog Mordora, al’ bi sigurno imalo više smisla. Na kraju krajeva, zar ne bi mediji trebali oblikovati ukus konzumenata, a ne obrnuto? Kako se kod nas posljednjih 20 godina forsira znate već šta – shvatili ste metaforu.

Ok, RTRS organizuje Prvi aplauz (a šta sam tu tek čuo o ugrađivanju i malverzacijama), al’ šta je sa tim pobjednicima? Je li iko od njih ostvario ikakvu karijeru? Snimio album, napravio nešto? NE!

Dodao bih i to da na RTRS-u nema ni jedna muzička emisija gdje bi se afirmisao i oblikovao mladi konzument, ako ne računam Za.Drugu, gdje sam sa i pojavio par puta. Ali ta emisija nije muzičkog karaktera, već omladinskog. Šta bi sa Rock Okom, Poprock Out-om i drugim emisijama koje su bile mnogo urbanije i zanimljivije, a samim tim i afirmativnije za muzičke pravce koji nisu totalni main stream. Valja napomenuti da su te emisije realizovane u mnogo težim i mračnijim vremenima.
Imam osjećaj da su tako bezidejni i da im se jednostavno ne da zamajavati sa kojekakvim kreativnim radom, nego kupe one gotove emisije MTS-a i emituju ih (promovišući pri tom uglavnom neke druge) i opet pare odu u „našu maticu“, kao  što su otišle Balkaniki na otvaranju raftinga ili srbijanskim filmadžijama koji su ostvarili sumnjive uspjehe sa filmovima čija je produkcija plaćena iz našeg bužeta.

Film 32. Decembar je dobio minimum pažnje RTRS-a, a ko je upoznat sa životom filma zna kako su bile sjajne reakcije na film u Beogradu na Festu ili u Sarajevu na skoro održanoj promociji. Na RTRS-u ni riječi o tom. Ok. Možda par riječi. Ove godine gospodari Obora su rekli da nema para za „naš“ film. Jebi ga, potrošilo se..

Bejah jednom prilikom na okruglom stolu u Domu Omladine, gdje se između ostalih pojavio i uvaženi direktor RTRS-a. Na kraju okruglog stola je izjavio: „Mladi su bez bunta, totalno bezvoljni i apatični. Niko se ne bori ni za šta. Ja sam se u svoje vrijeme borio. Fali akcije, fali više stava, a manje kukanja.“
Bejah iznenađen dozom Punk stava od dotičnog direktora.

Eto, gospodine Davidoviću, ja se borim za svoje – prostor na „ vašoj i mojoj“ televiziji.

Ja se borim za marke koje trebaju meni i mom bendu da bi mogli da zvučimo pristojno.
Ne treba nam puno, krvi mi.
Ja se borim da na „našoj“ televiziji bude više prostora za „nas“, lokalne autsajdere koji su u drugim sredinama više priznati nego u „svojoj“.
Ja se borim za to da nam svaki put kada humanitarno skupljate pare u akcijama „Pozivi na ovaj broj“ kažete na kraju akcije, brojem i slovom, koliko je para skupljeno, gdje su završile i koliko se ugradio operater koji je dao broj na korištenje.
Ja se borim da ne živim u sredini gdje je moguće ovo -  „Za izradu pesme – dečije himne „Svi smo mi Republika Srpska“ dato je preciznih 29.835, a ista firma je naplatila u 2008. godini manje preciznih 23.400 za komponovanje, izradu, aranžiranje i pisanje teksta, možeš misliti, šest dečijih pesama na temu ekologije i zaštite životne sredine. Ove pesmice, kad se preračuna, koštaše svaka po 3.900.“ (citat uzet sa 6yke: http://6yka.com/cenic-dobro-da-bolje-biti-ne-moze )
Odgovorno tvrdim kao ESTRADNA POJAVA da su te cifre žešće pretjerane!

Nemojte me pogrešno shvatiti, ali i meni treba maraka!
I...sretan rođendan „Vašoj i našoj“ televiziji.
Ako osjetim da me zbog moje brobe „naša“ televizija bojkotuje – poslaću jato šišmiša da Vam se napiju krvi!

Smorio sam se od ovih misli. Na kraju krajeva, kada sam pogledao snimak sa otvaranja i čuo obraćanja zvaničnika stekao sam utisak da se radi o nekoj predizbornoj tribini ekipe iz Mordora. Svi su se izredali na crvenom tepihu punoljetne sirotice. Hljeba i cigara...pardon – igara.
Ne, ja nemam ništa protiv „i moje Republike Srpske“, al’ de lakše malo s njom. Ako svi nastave da je jebu ovako perverzno, ima da se razvali totalno, a onda neće pomoći ni najbolja himenoplastika.

Nemojte misliti da se već prvom prilikom, kada me pozovu u goste, neću pojaviti na RTRS-u, al’ kao neko ko voli progres, napredak i smisao, moja dužnost je bila da na ovaj način čestitam punoljetstvo.

Šta drugo na kraju reći nego – Drugovi odoše, a Ja osta’! Eeeeeej, Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim!
Jebi ga, mora neko i ostati.

Iskreno
Grof Ђураз

Izvor vijesti: 6yka.com