Nije Zlatan, a ni Džeko.
Ne daje golove, niti
loptom šara, a opet je
zlatno dijete. O njemu se priča i piše.
O njemu će se tek čuti. Jer ima samo
deset godina, a dva puta više trofeja i
priznanja. Pravi „go-kart“ biser.
Haris Imamović. Rođen je u Švedskoj,
a korijeni su mu banjalučki, bosanski.
Živi sa roditeljima i dvije
sestre u Linköpingu.

Ovdje su Nermin i Almina, mlade Vrbaslije, nakon ratnog šoka, razvili lijepo porodično gnijezdo. Ni trena nisu dali da ih vrijeme gazi. Među prvima su se iz tog nesretnog izbjegličkog vala latili posla. Nermin već devedeset četvrte, a Almina samo godinu kasnije. Danas ona radi u Kronofogdenu, a on je inženjer u E-onu. Starija kćerka Zerina ide u završni razred Internacionalne gimnazije, a mlađa Arnela je u devetom Engleske škole. Haris je, dakako, još osnovac. Po svemu – uspješna porodica. Integrativna.
- Ja ne mogu reći da smo mi baš tipičan primjer te teoretske „integracije“, kaže Almina. Mi smo išli nekim svojim putem koji je bio sasvim prirodan za nas. Lično nisam nikad htjela da mislim na poređenje „oni“ i „mi“, nego da sam, prije svega, ja – ja. Jednostavno, sve ovo smo shvatili kao sastavni dio života i uvijek smo nastojali da svaku svoju šansu iskoristimo što bolje možemo.
Nema sumnje, uspjeli su u tome, zvali to integracijom ili ne.
Svi idu svojim putem, a Haris svojom stazom. Na kojoj dječak sa deset godina juri i sto na sat. Otkud u motorsportu, otkud interesovanje baš za „go-kart“?
- Auta su od prvog rođendana njegove glavne igračke, objašnjava Almina. Vrlo brzo naš stan je bio pretijesan za njegovu zabavu, pa smo kupili kući, i dok je prohodao, s tatom je počeo da pravi kros-kart na baterije. Cijelo dvorište izgledalo je kao oranica. Tu je „zaražen“ ovim sportom, a i mi zajedno s njim.
Haris je imao samo šest godina kada je krenuo na pravu stazu. Prvo je zaustavljen, jer se najranije počinje sa sedam godina. Ali, kada je pokazao kako vozi, dobio je dozvolu za kadetsku klasu, u kojoj se uči vožnja, a nema takmičenja.
- U početku nije bilo baš lako, jer je sve to bilo novo i za mene i za mog tatu, koji je moj mehaničar, govori Haris s ponosom.
S vremenom se sticala sigurnost, a kada je u svojoj prvoj trci Haris na cilj stigao kao drugi, više nije bilo uzmicanja. Ostalo je samo da se ide dalje, naprijed – na prvo mjesto.
Kupljen je auto, formiran je pravi štab, porodični. Otac se brine o mehanici, mama obezbjeđuje svu logistiku, sestre su zadužene za dokumentaciju i propagandu (uređuju i njegovu stranicu: www.harisracing.se), a tokom ljeta priključi im se često i „tajni pomagač“ iz Bosne dr Bakir. Nema šta, tim za pravog asa.
I Hare to već jeste. Ove godine počeo je sa pravim trkama u klasi „Junior 60“. I već u ovoj prvoj takmičarskoj godini postao pobjednik Švedskog kupa.
- Planirali smo da se ovo dogodi za tri godine, ali je ozbiljan rad urodio plodom ranije, kaže Nermin. Prošli smo kroz petnaest trka, uporedo u dvije serije, stekli potrebno iskustvo i sada treba pažljivo planirati dalji razvoj.
Trenutno je mir zavladao go-kart stazama. Sezona je završena. Haris je u dvorani, igra inebandi, jača u teretani.
Sanja da jednog dana sjedne u „Ferrari“ u „Formuli 1“. Idol mu je, a ko bi drugi, Mikael Schumacher. Cijela njegova soba ispunjena je malim „ferrarijima“, slikama „formulaša“ i karting-šampiona. Mjesta za osvojene trofeje sve je manje, a biće ih još.
Naš „mali Šumaher“ tek je krenuo ka svom velikom cilju. U neobičnom, a mnogi kažu i – opasnom sportu.
- Ne brinemo zbog toga, veli Almina, jer ovo ništa nije opasnije od hokeja ili fudbala.
Samo jedan problem muči Harisov štab. Sponzori.
- Bez njih se ne može napredovati, a do njih je teško doći, kaže Nermin.
- Tu se, dodaje Almina, vraćamo na početak priče o integraciji. Ma koliko da smo uspjeli ući u švedsko društvo, ma koliko da živimo normalnim životom od svog znanja i rada, kad krenemo ka potencijalnim sponzorima osjetimo da nam korijeni nisu ovdje, teško je do njih doći, mnogo teže nego domaćim Harisovim rivalima.
Sva je sreća da je naš „mali Šumaher“ bar na stazi brži od njih. A biće valjda i sponzora.

Izvor vijesti: bosanskaposta.no