SARAJEVO - Božić je najradosniji pravoslavni trodnevni praznik, a ako raÄunamo i Badnji dan, kojim se završava zimski post, onda je to Äetvorodnevna svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici. Pripreme za Božić poÄinju Äetrdeset ...
... dana prije, kada poÄinje božićni post, tokom kojeg se proÄišÄ‡ava duh i tijelo.
Centralna proslava u srpskoj narodnoj tradiciji poÄinje 5. januara, na Tucindan, kada se po selima sreÄ‘uje peÄenica i prazniÄna trpeza.
Tradicija i obiÄaji
Srpski narod danas slavi Božić uz badnjak, slamu, kvocanje, žrtvovanjem praseta ili jagnjeta, Äesnicu, pohoÄ‘enjem izvora i bunara, polaznikom ili položajnikom i drugim mnogobrojnim obiÄajima.
Božić se praznuje kao uspomena na dan roÄ‘enja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja svijeta. To je praznik raÄ‘anja novog života, praznik djece i djetinjstva, roditeljstva, oÄinstva i materinstva. Kod Srba je ovaj praznik ukrašen najljepšim vjerskim obiÄajima i obredima.
Svi obiÄaji imaju jedan osnovni smisao, umoliti Boga da saÄuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Na Božić se izgovara kratka zdravica „Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se raÄ‘aju zdrava djeÄica, neka nam raÄ‘a žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru“.
Narod se tokom praznika, od Nikoljdana do Savindana, veseli i raduje, u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, ljudi se mire, praštaju jedni drugima uvrede.
Kao jedan od najljepših božićnih obiÄaja je mirboženje s težnjom da se održi mir, sprijeÄi omraza i prekine zavada meÄ‘u ljudima.
Tako se pri susretu ljudi pozdravljaju sa „Mir božji, Hristos se rodi!“. Pri tome se ljudi rukuju i ljube.
Badnji dan
Badnji dan je posljednji dan pred Božić i obilježava se 6. januara. Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. ÄŒim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju peÄenica.
Žene u kući mijese božićne kolaÄe, torte, pripremaju trpezu za Božić. Tog dana rano ujutro domaćin odlazi da isijeÄe badnjak, najÄešÄ‡e hrastovo drvo, da bi ga te veÄeri unio u kuću i time oznaÄio poÄetak božićnih praznika. Kada izabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i sijeÄe badnjak. Po narodnom verovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca.
Na Badnji dan se posti. Uglavnom se jede riba, pasulj prebranac, suvo voće, šljive, smokve, kajsije i peÄe hljeb koji će biti na stolu sve do Bogojavljenja. Tog dana se ništa ne iznosi iz kuće. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću pored ulaznih vrata, gde stoji do uveÄe.
Badnje veÄe
Badnje veÄe praktiÄno spaja Badnji dan i Božić. UveÄe, kada padne mrak domaćin sa sinovima unosi u kuću peÄenicu, badnjak i slamu.
Badnjak simboliÄki predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Hristos rodio. Badnjak nagovještava i drvo Krsta Hristovog.
Badnjak se stavlja na ognjište ili peć, a slama se prostire po podu, uz kvocanje i pijukanje, a najÄešÄ‡e djeca oponašaju životinje. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se veÄera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igraÄkice, koje djeca traže i pijuÄu kao pilići.
PeÄenica se nosi na ražnju, obiÄno dvojica nose izmeÄ‘u sebe i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku djecu rijeÄima „Dobro veÄe, srećno Badnje veÄe“. Domaćica posipa peÄenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući „Dobro veÄe! ÄŒestiti vi i vaša peÄenica“.
Kada se unesu peÄenica, badnjak i slama, ukućani se svi zajedno pomole Bogu, proÄitaju molitve koje znaju, Äestitaju jedni drugima praznik i Badnje veÄe i sjedaju za trpezu. VeÄera je posna, obiÄno se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.
Božić
Prvi dan Božića je dan radosti raÄ‘anja, obnavljanja života. Božić je praznik cijele porodice i zato se oÄekuje da ona tokom prazniÄnih dana bude na okupu.
Božić, 7. januar, poÄinje unošenjem nenaÄete vode, doÄekivanjem polaznika - položajnika. To je prva osoba koja ulazi u kuću na Božić. Položajnik granÄicom badnjaka yara vatru govoreći „Koliko varnica, toliko zdravlja, koliko varnica, toliko sreće i veselja, koliko varnica, toliko parica“, nabrajajući sve Äega misli da u domaćinovoj kući treba da se umnoži, a obavezno završavajući govor rijeÄima „Amin, bože, daj!“. Na odlasku se položajnik daruje Äarapama ili peškirom, jabukom ili kolaÄem koji je ispeÄen zajedno sa Äesnicom.
Na Božić ujutru zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima i puca se iz pušaka i prangija. Domaćin i svi ukućani oblaÄe najsveÄanije odijelo i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju gdje se priÄešÄ‡uju i zatim kod kuće imaju prvi mrsni doruÄak.
Kada svi stanu za sto domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, pa preda nekom mlaÄ‘em da kadi cijelu kuću. ÄŒita se „OÄe naš“ naglas i zatim se lomi Äesnica.
Dug je spisak narodnih obiÄaja koji krase božićne praznike, od lomljenja pogaÄe pa do igara koje simuliraju tobožnje vijanje Božića.
Ljudi se pozdravljaju rijeÄima „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju „Vaistinu se rodi!“.
Drugi dan Božića se provodi u sveÄanom, tihom domaćem raspoloženju i posjećuju se najbliži prijatelji i rodbina, a u crkvama služi liturgija zahvalnosti Bogorodici.
Treći dan Božića je Stevanjdan ili Sveti Stefan, koji je prva krsna slava po Božiću i u novoj godini. Ovaj dan je dan opšteg mirenja i praštanja i tada se iznose slama i ostaci badnjaka iz kuće.
Zatvorena kompozicija praznovanja za mnoge Srbe se ipak ne dobija Stevanjdanom već „malim Božićem“, kako se naziva Srpska nova godina, 14. januara.
Rad na Božić
Dobro je na Božić, poslije ruÄka, otpoÄeti svaki rad. Tada ženska djeca uÄe da pletu, muški projašu konje, zapoÄne se kakav posao da bi ljudi cijele godine bili vrijedni i da im poslovi idu od ruke.
Proslava u gradskim sredinama
Proslavljanje Božića danas, u izmijenjenim uslovima života, naroÄito u urbanim sredinama, gdje nema ni vatre, ni ognjišta, šume, drveća i gdje je nemoguće na visoke spratove podizati veliko drvo i slamu, ima modifikovanu formu.
Umjesto velikog drveta uzima se manja hrastova granÄica i manja koliÄina slame. Sve se to, zajedno sa peÄenicom, uoÄi Božića unosi u kuću i stavlja ispod slavske ikone na istoÄnom zidu stana ili kuće. Zapali se svijeća i kandilo, što simboliše vatru i ognjište. Kuća se okadi tamjanom, izgovore se molitve koje se znaju ili se proÄitaju iz molitvenika, i to veÄe se provodi u prijatnoj porodiÄnoj atmosferi.