U životu postoje ostvareni i neostvareni snovi. A takoÄ‘er postoji i ostvareni san za koji ti se Äini da ga još sanjaš. Upravo jedan takav dešava se meni. Ponekad moram dobro pogledati oko sebe, ugledati Äarobnu Copacabanu, Äuti jezik koji ne razumijem i moram sresti ljude koji su ovih dana postali dio mene.
Ili je dovoljno da Äujem tu trenutno najpopularniju rijeÄ na obalama okeana: ''BOOZNIA''. Tad konaÄno shvatam da je sve ovo zaista stvarnost. Da su se ostvarili moji djeÄaÄki snovi. Da igram i ja malo fudbala na Copacabani, na toj fudbalskoj kolijevci.
BanjaluÄki Brazilci
A san je poÄeo prije otprilike tridesetak godina. Dovoljno davno da sam poÄeo s pravom sumnjati da će mi se ikada i ostvariti.
Banjaluka. Naselje Borik. MeÄ‘u BanjaluÄanima poznato i kao ''banjaluÄki Brazil''. Tamo negdje krajem sedamdesetih, tamo negdje koliko se ja sjećati mogu.
Na stadionu ispred osnovne škole uvijek se igrao najbolji mali fudbal u gradu. Brazilski, samba fudbal s mnoštvom kvalitetnih poteza uvijek je bio merak za dušu i oko svakog istinskog ljubitelja ove igre.
SP u Brazilu 2014
Inspiraciju smo tražili baš meÄ‘u brazilskim legendama. Dr Socrates, Zico, Falcao i ostali Brazilci udarili su temelje ne samo našeg fudbalskog znanja, već i temelje ljudskih osobenosti koje će nas pratiti u životu
Koliko smo bili zaneseni pojmom Brazila i tih fudbalskih umjetnika govori i Äinjenica da smo jedan drugog zvali brazilskim imenima. Goca bi postao Gocinjo, Amir Amirinjo, a pisac ovih redova Kobinjo. I sve nas je vezao isti san: IstrÄati na Copacabanu i igrati lopte na pijesku s pravim Brazilcima...
Kvalifikacije
Godina je 2013. Putujem iz Švedske za Zenicu. Na programu je vjerovatno i odluÄujući duel u kvalifikacijama protiv favorizirane GrÄke. Pobjeda i bit ćemo na korak od velikog sna: puta na Svjetsko prvenstvo. Puta za Brazil.
Opet ti snovi. NajÄešÄ‡e oni koji se ruše. Kao oni što su nam se dva puta desili u Lisabonu i jednom u Parizu. Ali, mi smo znali da je svaki naš poraz bio samo jedan korak bliže pobjedi. Samo se ne smije stati. A to mi nikada nismo ni uradili. Nisam ni ja.
Pakujem stvari za put u Zenicu. Pakujem brazilski dres. Njega ću imati na sebi dok bodrim naše Zmajeve. Želim pokazati simboliku. Jer imam dobar osjećaj da je došlo vrijeme za konaÄno ostvarivanje snova. I mog i bosanskog... Grke pobjeÄ‘ujemo, već se osjeti miris Brazila. Već tada donosim odluku da, ako se plasiramo, idem i ja. ÄŒak otvaram i poseban bankovni konto i dajem mu ime "Brazil 2014".
Idem i u Litvaniju. Želim biti dio istorije, dio tog veliÄanstvenog trenutka. Ali Äim je sudija odsvirao kraj, shvatio sam da je istinski istorijski dogaÄ‘aj ne ovaj plasman, već biti podrška našim momcima u Riju. Biti uz Bosnu i Hercegovinu, a ujedno održati obećanje koje dadoh mojim banjaluÄkim "Brazilcima": da će se naša zastava zavijoriti i na Copacabani. I tako je i bilo.
ROTA 66
Postavljam fotografiju svog dolaska u Brazil, tog Äarobnog trenutka na Facebook. Prijatelji pišu, javljaju se. Mnogi sa suzama u oÄima, ali jako ponosni. Ponosni što ih nisam zaboravio. Ponosni što su i oni dio svakog mog koraka. Ponosni što je ostvaren naš djeÄaÄki, brazilski san.
Amerikanci imaju svoj "Route 66", a Bosanci su u Riju "okupirali" svoju "Rotu 66". Restoran preureÄ‘en u Zmajevo gnijezdo. ZajedniÄka taÄka i centar okupljanja svih bh. navijaÄa.
Jedini mi imamo navijaÄku bazu i velika smo atrakcija ostalim navijaÄkim grupama i obiÄnim prolaznicima. Ovdje se ore naše navijaÄke pjesme do duboko u noć. Veliki navijaÄki "okršaji", posebno sa Argentincima, bili su svakodnevni. Sve prolazi korektno i podsjeća nas da ovo zaista nije san.
Posebno uzavrela atmosfera bila je na dan utakmice s Argentinom. Znam da nas nije mnogo kao njih, ali mnogi su rekli da će nas podržati.
U 'grotlu' Maracane
Nikada se u životu nisam osjećao tako nemoćan kao te noći na Maracani. Gotovo 40.000 argentinskih navijaÄa je bez napora uÄinilo kao da mi uopšte nismo tu. Njihova pjesma gušila je svaki naš glas. Uz sve to i nesretan poÄetak meÄa. Šok i nevjerica. Naših navijaÄa kao da nema. Poželim da se meÄ igra negdje u Evropi, da im pružimo otpor. I kad je sve izgledalo tako crno, zaÄuh iznenada neku pjesmu, rijeÄi nepoznate...
Maracanom se pjesma ori, a nisu Argentinci. Vidim ljude u žutim dresovima kako se uz pjesmu dižu na noge i na kraju skandiraju: "Boosnia, Boosnia". To su Brazilci. Održavaju dato obećanje i pristižu nam u pomoć. To nam daje novu snagu. ''BOOSNIA, BOOSNIA'', odjekuje sve jaÄe. Prerano ste nas otpisali. Osjetim da i naši reprezentativci, poneseni ovom pjesmom, preuzimaju inicijativu. Važno je da smo u igri, da smo pružili otpor i da se na nas može i mora raÄunati...
BosanÄeros - nema predaje
Trenutno, što se tiÄe nas, BH Fanaticosa, zatišje je nakon i prije bure. Neki su, nažalost, već morali kući, dok se ostali zagrijavaju za meÄ s Nigerijom.
Optimizam izbija iz svake pore. Jer osjećamo da je ovo naše vrijeme. Ostavili smo jak utisak ovdje. Svi žele biti uz nas, slikati se s nama, mijenjati dresove. A mi ih ne mijenjamo. Dosta su naša djeca nosila dresove stranaca.
Za kraj, još nešto. Latinoamerikance smo nauÄili najbitnije. NauÄili smo ih da pored rijeÄi "Brasileiro"- što znaÄi Brazilac, rijeÄi "Argentino" - što znaÄi Argentinac, postoji i rijeÄ "BOSANÄŒEROS" - a znaÄi "NEMA PREDAJE"!!!
Izvor vijesti: Al Jazeera