FOTO: Od Banje Luke do Brazila
16/07/2014 23:35 - Administrator

blusrcu.ba-Od Banje Luke do BrazilaFudbalski san je počeo sedamdesetih u Boriku, ''banjalučkom Brazilu'', a danas Latinoamerikance na Mundijalu učimo da postoji riječ 'Bosančeros', koja znači 'Nema predaje!'

Piše: Jasmin Kobašlić - Koba




 




Jasmin Kobašlić Koba roÄ‘en je 1971. u Banjoj Luci. Prošao je cijeli omladinski pogon FK Borac. Banju Luku je napustio 1992. godine, a od 1994. živi u Švedskoj. U slobodno vrijeme je fudbalski sudija i trener djevojčica u klubu u kojem igra i njegova kćerka Bisera. Prati reprezentaciju Bosne i Hercegovine na gostovanjima i na domaćem terenu kad god može.


U životu postoje ostvareni i neostvareni snovi. A takoÄ‘er postoji i ostvareni san za koji ti se čini da ga još sanjaš. Upravo jedan takav dešava se meni. Ponekad moram dobro pogledati oko sebe, ugledati čarobnu Copacabanu, čuti jezik koji ne razumijem i moram sresti ljude koji su ovih dana postali dio mene.

Ili je dovoljno da čujem tu trenutno najpopularniju riječ na obalama okeana: ''BOOZNIA''. Tad konačno shvatam da je sve ovo zaista stvarnost. Da su se ostvarili moji dječački snovi. Da igram i ja malo fudbala na Copacabani, na toj fudbalskoj kolijevci.

Banjalučki Brazilci

A san je počeo prije otprilike tridesetak godina. Dovoljno davno da sam počeo s pravom sumnjati da će mi se ikada i ostvariti.

Banjaluka. Naselje Borik. Među Banjalučanima poznato i kao ''banjalučki Brazil''. Tamo negdje krajem sedamdesetih, tamo negdje koliko se ja sjećati mogu.

Na stadionu ispred osnovne škole uvijek se igrao najbolji mali fudbal u gradu. Brazilski, samba fudbal s mnoštvom kvalitetnih poteza uvijek je bio merak za dušu i oko svakog istinskog ljubitelja ove igre.

SP u Brazilu 2014

Inspiraciju smo tražili baš meÄ‘u brazilskim legendama. Dr Socrates, Zico, Falcao i ostali Brazilci udarili su temelje ne samo našeg fudbalskog znanja, već i temelje ljudskih osobenosti koje će nas pratiti u životu

Koliko smo bili zaneseni pojmom Brazila i tih fudbalskih umjetnika govori i činjenica da smo jedan drugog zvali brazilskim imenima. Goca bi postao Gocinjo, Amir Amirinjo, a pisac ovih redova Kobinjo. I sve nas je vezao isti san:  Istrčati na Copacabanu i igrati lopte na pijesku s pravim Brazilcima...

Kvalifikacije

Godina je 2013. Putujem iz Švedske za Zenicu. Na programu je vjerovatno i odlučujući duel u kvalifikacijama protiv favorizirane Grčke. Pobjeda i bit ćemo na korak od velikog sna: puta na Svjetsko prvenstvo. Puta za Brazil.

Opet ti snovi. NajčešÄ‡e oni koji se ruše. Kao oni što su nam se dva puta desili u Lisabonu i jednom u Parizu. Ali, mi smo znali da je svaki naš poraz bio samo jedan korak bliže pobjedi. Samo se ne smije stati. A to mi nikada nismo ni uradili. Nisam ni ja.

Pakujem stvari za put u Zenicu. Pakujem brazilski dres. Njega ću imati na sebi dok bodrim naše Zmajeve. Želim pokazati simboliku. Jer imam dobar osjećaj da je došlo vrijeme za konačno ostvarivanje snova. I mog i bosanskog... Grke pobjeÄ‘ujemo, već se osjeti miris Brazila. Već tada donosim odluku da, ako se plasiramo, idem i ja. ÄŒak otvaram i poseban bankovni konto i dajem mu ime "Brazil 2014".

Idem i u Litvaniju. Želim biti dio istorije, dio tog veličanstvenog trenutka. Ali čim je sudija odsvirao kraj, shvatio sam da je istinski istorijski dogaÄ‘aj ne ovaj plasman, već biti podrška našim momcima u Riju. Biti uz Bosnu i Hercegovinu, a ujedno održati obećanje koje dadoh mojim banjalučkim "Brazilcima": da će se naša zastava zavijoriti i na Copacabani. I tako je i bilo.

ROTA 66

Postavljam fotografiju svog dolaska u Brazil, tog čarobnog trenutka na Facebook. Prijatelji pišu, javljaju se. Mnogi sa suzama u očima, ali jako ponosni. Ponosni što ih nisam zaboravio. Ponosni što su i oni dio svakog mog koraka. Ponosni što je ostvaren naš dječački, brazilski san.

Amerikanci imaju svoj "Route 66", a Bosanci su u Riju "okupirali" svoju "Rotu 66". Restoran preuređen u Zmajevo gnijezdo. Zajednička tačka i centar okupljanja svih bh. navijača.

Jedini mi imamo navijačku bazu i velika smo atrakcija ostalim navijačkim grupama i običnim prolaznicima. Ovdje se ore naše navijačke pjesme do duboko u noć. Veliki navijački "okršaji", posebno sa Argentincima, bili su svakodnevni. Sve prolazi korektno i podsjeća nas da ovo zaista nije san.

Posebno uzavrela atmosfera bila je na dan utakmice s Argentinom. Znam da nas nije mnogo kao njih, ali mnogi su rekli da će nas podržati.

U 'grotlu' Maracane

Nikada se u životu nisam osjećao tako nemoćan kao te noći na Maracani. Gotovo 40.000 argentinskih navijača je bez napora učinilo kao da mi uopšte nismo tu. Njihova pjesma gušila je svaki naš glas. Uz sve to i nesretan početak meča. Šok i nevjerica. Naših navijača kao da nema. Poželim da se meč igra negdje u Evropi, da im pružimo otpor. I kad je sve izgledalo tako crno, začuh iznenada neku pjesmu, riječi nepoznate...

Maracanom se pjesma ori, a nisu Argentinci. Vidim ljude u žutim dresovima kako se uz pjesmu dižu na noge i na kraju skandiraju: "Boosnia, Boosnia". To su Brazilci. Održavaju dato obećanje i pristižu nam u pomoć. To nam daje novu snagu. ''BOOSNIA, BOOSNIA'', odjekuje sve jače. Prerano ste nas otpisali. Osjetim da i naši reprezentativci, poneseni ovom pjesmom, preuzimaju inicijativu. Važno je da smo u igri, da smo pružili otpor i da se na nas može i mora računati...

Bosančeros - nema predaje

Trenutno, što se tiče nas, BH Fanaticosa, zatišje je nakon i prije bure. Neki su, nažalost, već morali kući, dok se ostali zagrijavaju za meč s Nigerijom.

Optimizam izbija iz svake pore. Jer osjećamo da je ovo naše vrijeme. Ostavili smo jak utisak ovdje. Svi žele biti uz nas, slikati se s nama, mijenjati dresove. A mi ih ne mijenjamo. Dosta su naša djeca nosila dresove stranaca.

Za kraj, još nešto. Latinoamerikance smo naučili najbitnije. Naučili smo ih da pored riječi "Brasileiro"- što znači Brazilac, riječi "Argentino" - što znači Argentinac, postoji i riječ "BOSANÄŒEROS" - a znači "NEMA PREDAJE"!!!

Izvor vijesti: Al Jazeera

http://blusrcu.ba/index.php?page=news&op=readNews&id=1413&title=FOTO-Od-Banje-Luke-do-Brazila