Sjećam se dobro, bio je Ramazan. Negdje u drugoj trećini baš tog mjeseca, kada se praštaju grijesi, 3-4 cure su ugledale ta vrata. Vrata našeg djetinjstva, gdje su nas naučili imanu, @font-face { font-family: "Cambria"; }p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal { margin: 0cm 0cm 10pt; font-size: 12pt; font-family: "Times New Roman"; }a:link, span.MsoHyperlink { color: blue; text-decoration: underline; }a:visited, span.MsoHyperlinkFollowed { color: purple; text-decoration: underline; }div.Section1 { page: Section1; } @font-face { font-family: "Cambria"; }p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal { margin: 0cm 0cm 10pt; font-size: 12pt; font-family: "Times New Roman"; }a:link, span.MsoHyperlink { color: blue; text-decoration: underline; }a:visited, span.MsoHyperlinkFollowed { color: purple; text-decoration: underline; }div.Section1 { page: Section1; }
Vrata našeg djetinjstva, gdje su nas naučili imanu, gdje smo pronašli jedni druge i zauvijek se vezali. Tada, stara i tamna, raširila su svoje ruke, i po ko zna koji put nas pustila unutra.
Tog' momenta sve je počelo. Tada smo postale stub novog početka, nade da će postojati nešto što će privlačiti ljude u džamiju preko puta, ukazati na njen lijepi miris, čiste serdžade, uredno složene Kur'ane kraj mihraba i šarene tespihe u pletenim korpama. Nade da ćemo sutra sa ponosom spominjati imena svojih djedova, da nikada nećemo zaboraviti na ono što jesmo, što nam je dato po rodjenju. Iman !!! Sve što jednoj osobi treba. Kičma života . . .
Sva sreća i sav ponos !!!
Sjedeći tamo, tada ni svjesne toga, ilahijom Salla alejke, smo okrenule, na jedan sasvim novi, bolji, čistiji, iskreniji način, točak prijateljstva koje je oduvijek bilo posebno jako. Sada, još jače.
Sljedeće "nedelje u pet" (nedelja u pet je termin probe koji se cijele sedmice sa nestrpljenjem čeka, sintagma koja je za vrlo kratko vrijeme postala interni simbol hora) vrata su nas dočekala otvorena. Slučajnost ?
Vjerovatno da, ali je bilo lijepo tako početi. Došli su prvi nastupi. Treme i radosti. Dugotrajna pripremanja, uvježbavanja i korekcije kritičnih dijelova ilahija dva minuta pred nastup. Još bez imena hora i same, nastavile smo svake nedelje u pet prolaziti kroz ona vrata. I onda, prvi veliki nastup. Bajramski koncert negdje u srcu naše Banjaluke. Pet minuta prije izlaska na binu, još uvijek bez imena. I tada, čuje se glas sa strane: "Dejn !!! Najduži ajet u Kur'anu !!! Neka to bude ime !!!
Članovi su dolazili i odlazili. Ali Dejn ostaje. Sada, i ubuduće, inšAllah !!! Dokaz da ljubav prema Islamu prave ljude, na pravom mjestu, uz Allahovu dž.š. pomoć, veže najjačim nitima. Iako starih, predratnih vrata sa početka ove priče, više nema, i ova nova nas na isti način dočekuju. Zajedno sa naša 4 zida, našim levhama i mirisom
najčistije vjere u prostoriji. Samo, koliko nas će biti dočekano ??? Nestane li kičme, sve se ruši. A ova kičma bosanskog imana polako propada.
DEJN JE OBEĆANJE DA ĆE KIČME UVIJEK BITI !!!
autor teksta: Indira Nezirevic
Hor Dejn kontakt osobe:
amra_husanovic@yahoo.com i indiranezirevic@yahoo.com