Uz pomoć tehnologije izbjeglice mogu premostiti podjele i dobiti pristup informacijama, obrazovanju, novim vještinama i, u konačnici, boljem životu, govori mlada Banjalučanka. Kada je imala 18 godina, Leila Toplić i njezina porodica morali su napustiti svoje domove u ratom razorenoj Bosni i Hercegovini.
Oni su proveli godinu u izbjegličkom logoru u Mađarskoj, gdje je Toplić dobrovoljno podučavala djecu izbjeglice. Godinu kasnije porodica Toplić odselila je za Sjedinjene Države, gdje je Leila studirala na prestižnim fakultetima u Massachusettsu.
Nakon što je diplomirala ona je odlučila slijediti svoj interes za tehnologiju i pridružiti se kompaniji Adobe Systems u Seattleu. Danas, Leila Toplić živi u glavnom gradu Francuske Parizu i radi kao viši menadžer za strategiju potrošača računalne tehnologije UNHCR-a i korporativnih partnera - Microsofta.
Ali ona, također, i volontira tokom svog slobodnog vremena kako bi se podigla svijest o raseljeinim licima. U augustu je putovala u Keniju i Južni Sudan kako bi pomogla UNHCR-u u novom projektu.
- Rat u Bosni počeo je kada sam imala 14 godina. Mi smo Bošnjaci, ali smo živjeli u Banjoj Luci, gradu koji je bio većinski srpski. Vrijeme agresije (1992-1995) bilo je vrijeme straha, uništavanja i neizvjesnosti, a sve što sam mogla učiniti je da se usredotočim na svoje obrazovanje. Većinu rata smo proveli u BiH, ali nakon genocida u Srebrenici, u strahu da bi se i nama nešto slično moglo dogoditi, bez ikakve garancije da ćemo preživjeti, krenuli smo prema srpsko-mađarskoj granici, gdje nas je pokupio UNHCR i odveo u izbjeglički logor u Mađarskoj, priča mlada Banjalučanka.
Nakon što je provela neko vrijeme u kampu za izbjeglice u Mađarskoj Leila se zaputila u Sjedinjene Američke Države, gdje joj je glavni prioritet bio obrazovanje, pa se odmah po dolasku upisala na prestižni Wellesley koledž u Massachusettsu, na odsjeku za Mir i pravdu, a u isto vrijeme se pridružila Massachusettsovom institutu za tehnologiju.
Pošto je preuzela diplome, Leila se zapošljava u jednoj od najvećih svjetskih kompanija u oblasti informatike Adobe Systemsu u Seattleu, a samo dvije godine kasnije prelazi u Microsoft.
Na pitanje kako je počela raditi sa izbjeglicama, mlada Bosanka odgovara:
- Kao izbjeglica i korisnik pomoći UNHCR-a, shvatila sam kako je kritična misija miliona ljudi koji ovise o pomoći UNHCR-a svaki dan - od osnovnih stvari za preživljavanje do vraćanja nade i pronalaska doma. Danas ja pokušavam pridonijeti koristeći vlastite vještine brand komunikacije za potporu UNHCR-a u naporima da se uključe ljudi širom svijeta u podržavanju izbjeglica, te pomažem sa programima koji su UNHCR i Microsoft radili zajedno. Naprimjer, od 2004. Microsoft se udružio s UNHCR-om za izgradnju društvenih domova u kojima su izbjeglicama dostupni računari i internet. Do kraja 2010. program će obuhvatiti 32 kampa u 13 zemalja.
- Kao što sam doživijela u Mađarskoj i čula od izbjeglica u Keniji i Sudanu, u izbjegličkim kampovima osjećate se kao na izoliranom otoku. No, uz pomoć tehnologije izbjeglice mogu premostiti podjele i dobiti pristup informacijama, obrazovanju, novim vještinama i, u konačnici, boljem životu. Želim pomoći UNHCR-u da donese istu nadu i priliku i drugima.
Izvor vijesti: Dnevni Avaz