BANJALUČKE LEGENDE: Ismet Bekrić, uvijek vjeran svojoj Banjaluci!
05/08/2010 12:58 - Administrator
blusrcu.ba-BANJALUČKE LEGENDE: Ismet Bekrić, uvijek vjeran svojoj Banjaluci!Dovoljno je reći 'Nosim te u srcu, čuvam te u duši, pjevam samo tebi mojoj Banjaluci', i brojni Banjalučani pomisliće na Ismeta Bekrića, banjalučku legendu, pjesnika, dramskog pisca i novinara. Najnoviji nastavak rubrike 'Banjalučke legende' posvećujemo upravo ovom čovjeku, čija djela sjećaju na vremena radosti djetinstva, školskih dana i bezbrižnosti, te odišu njegovom velikom ljubavlju - Banjalukom...
Iako je za više od četrdeset godina stvaralaštva dobio bezbroj nagrada, Ismet Bekrić ističe da mu je nagrada "Nasiha Kapidžić Hadžić Vezeni most", za ukupan autorski opus i domete u poeziji za djecu, dodijeljena u sklopu manifestacije  "Susreti Banjalučana - Vezeni most 2010",  posebno draga.

Vjerovatno i najdraža, jer nosi ime po njegovoj nekadašnjoj profesorici u banjalučkoj Gimnaziji, najznačajnijoj bosanskohecegovačkoj pjesnikinji i književnici, i zbog činjenice da  mu je ovo vrijedno priznanje uručeno u bašti Nasihine rodne kuće, gdje je nekada, kao gimnazijalac često dolazio sa drugovima.

Ismet BekrićMada ima bogat pjesnički opus, to veče u bašti rodne kuće, prema sopstvenom priznanju, Bekrić nije mogao odoljeti, a da ne izgovori jednu od svojih najpoznatijih pjesama 'Očev kaput'. Pjesma, koja je odavno ušla u antologiju, nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. Iako je bila prisutna generacijska razlika, mnogi su 'Očev kaput' znali iz svojih školskih čitanki, a primjećeno je da su neki sa autorom izgovarali ove prekrasne stihove.

Štimung sjećanja na lijepa vremena radosti djetinstva, školskih dana i bezbrižnosti u svojoj Banja Luci, koje je  Bekrić upriličio sa još nekim od brojnih stihova koje napisa,  podsjetio je i na jednu veliku ljubav koju „provlači“ kroz svoje stvaralaštvo. A to je svakako Banja Luka...

Za mnoge Banjalučane njegova "Pjesma Banja Luci", za koju je banjalučki kompozitor Franjo Petrušić napisao muziku, i danas predstavlja nezvaničnu himnu Banja Luke:
Ismet Bekrić Ismet Bekrić

...“S vrha Šehitluka, zidina Kastela
u srce me rani zelena strijela.

Sad kucaju srca žuborom Vrbasa
i kao kad vjetar aleje talasa

Nosim te u srcu , čuvam te u duši
pjevam samo tebi mojoj Banjaluci.

Ti si radost oka, moja topla luka
ti si san djetinjstva, moja Banjaluka.

I hiljade kuća može da se sruši
al' ne možeš nikad ti u mojoj duši.

Tu u tom beskraju ti si poput gnijezda
Iz kojeg se vidi i najljepša zvijezda.

Nosim te u srcu, čuvam te u duši
pjevam samo tebi mojoj Banjaluci.

Ti si radost oka, moja topla luka
ti si san djetinjstva, moja Banjaluka…”


A kako je nastala ova pjesma, Ismet Bekrić objašnjava u predgovoru desetog broja publikacije “Banjalučki žubori - Tražim grad”:
   
…Sjećam se stihova koje sam napisao nakon zemljotresa, kada me je pozvao kompozitor Franjo Petrušić i zamolio da već do idućeg jutra napišem riječi na njegovu stvorenu glazbu. Šest slogova, pa tri, kao eho …La,la,la… Tako je nastala "Pjesma Banja Luci", koju su tada pjevali osnovci i srednjoškolci, rasuti po gradovima i odmaralištima tadašnje nam države. Tada nismo ni slutili da ćemo tu pjesmu ponovo pjevati nakon trideset, četrdeset godina, ali sada rasuti beskrajnim prostorima svijeta. Pjesma je zaživjela u nekom novom nostalgičnom ozračju, a svako je mogao ponešto i dodati, pa su sada umjesto "hiljadu kuća može da se sruši", pjevali "hiljadu snova može da se sruši". U dogovoru sa autorom glazbe Franjom Petrušićem, koji je nastavio živjeti u Zagrebu, napisao sam i novu verziju prve strofe, pa sada pjesmu možemo pjevati i ovako: "S vrha Šehitluka/dolinom Trapista/na dlanu pogleda/ljepota zablista. Sad kucaju srca/žuborom Vrbasa/I kao kad vjetar aleje talasa… I hiljadu snova/može da se sruši/al’ne možeš nikad/ti u našoj duši.Tu, u tom beskraju, ti si poput gnijezda/iz kojeg se vidi/najljepša zvijezda...".

Kada već pominjemo 'Banjalučke žubore', prije deset godina, odnosno 2000. godine, Ismet Bekrić pokrenuo je ovu publikaciju. Tada je obavljen prvi broj pod nazivom 'Prepisano sa sedara'. Obavljajući i urednički posao Bekrić je svojevremeno rekao "da su 'Banjalučki žubori' nešto posebno, nešto što je nastalo spontano, što  svima nama, rasutima, udaljenima, treba kao razgovor, kao bliskost, kao sjećanje, kao dokaz da smo bili, da jesmo i da ćemo biti".

- Mislio sam prestati s tim projektom nakon desete knjige, ali eto, uvijek ima novih koji me podstiču, hrabre, koji sarađuju - kazao je između ostalog Bekrić u razgovoru sa banjalučkim novinarom i publicistom Bedrudinom Gušićem, koji je jedan od prvih saradnika 'Banjalučkih žubora'. I nije Bekrić prestao sa ovim projektom, jer je u okviru 'Susreta Banjalučana - Vezeni most 2010', promovisan dvanaeseti broj 'Žubora', pod nazivom 'Sva ta draga lica'. A ovom prilikom predstavićemo i Bekrićevu pjesmu 'Ponovo vidim sva ta draga lica':

Ismet BekrićSanjam,
to idem stazom pokraj Vrbasa,
od rebrovačkog do novog,
a pored mene prolaze lica
koja me ne primjećuju
i koja ne raspoznajem
u sumaglici dana
bez svitanja i sumraka.

A onda,
okrećem lice prema vodi,
i njenom zrcalu jasnom
ponovo vidim sva draga lica
što mi se smiješe iako pate
iako čeznu kao sad i ja
dok sanjam staze
i slušam žubor,
kao da čujem glasove onih
što su sve bliži
iako vrijeme i prostranstva
hoće sve više da ih udalje.

A najveći dio stvaralaštva Bekrić je posvetio djeci. U intevjuu za jedne dnevne novine, svojevremeno je kazao da pisanje za djecu "nije nimalo lagan posao, nije nikakvo spuštanje kritičke crte ili lažno 'dodvoravanje' djeci, i svima onima koji tu književnost promatraju kao manje važnu":

"… Ne postoje neke posebne definirane granice između književnosti za djecu i književnosti za odrasle. Mnoga djela su pisana za odrasle, a prihvatila su ih više djeca, ili obratno. Knjige uslovno pisane za mlade postale su zajednička literatura i djece i roditelja, i malih i velikih. Neke moje pjesme, recimo, pisao sam misleći prije svega na mlađi uzrast, a prihvatili su ih i oni sa već izgrađenim pristupima ka književnom djelu. Takva je, na primjer, pjesma "Očev kaput", koja je prevedena na više od deset stranih jezika, i koju na književnim susretima žele čuti i odrasli…".

Ismet Bekrić rođen je u Banja Luci 1943. godine, a trenutno živi u Iliriskoj Bistrici (Slovenija). Srednju školu završio je u  Banja Luci, a Filozofski fakultet, odsjek za književnost, u Sarajevu. Poznat je kao pjesnik, dramski pisac, a radio je i kao novinar. Bio je redovni saradnik "Vesele sveske" i "Malih novina", "Oslobođenja za djecu" i Radio Sarajeva. Njegove pjesme prevedene su na više evropskih jezika, dok su mu knjige objavljene u prevodu na italijanski, turski, makedonski i slovenački jezik. Među najznačajnija djela spadaju: 'Jutro tate Mrguda' (1968), 'Klupa kraj prozora' (1974), 'Otac s kišobranom' (1977), 'Radnička četvrt' (1980), 'Izabrane pjesme' (1980, 1983, 1997),'Skriveno oko' (1984),'Očevo breme' (1988), 'Dječije nebo' (1999, 2004)

Piše: Mišo VIDOVIĆ

Izvor vijesti: BLIN

http://blusrcu.ba/index.php?page=news&op=readNews&id=584&title=BANJALU%26%23268%3BKE-LEGENDE-Ismet-Bekri%26%23263%3B-uvijek-vjeran-svojoj-Banjaluci