Dragi Banjalučani, Pred vama je prvi broj našeg lista namijenjen
prvenstveno čitaocima „banjalukoljupcima“
koji žive i rade u Skandinaviji, ali i vama koji
ste rasuti po cijelom dunjaluku. Ideja za
pokretanje magazina koji se bavi
problematikom ljudi i njihovog grada koji
su u posebnim okolnostima i ne svojom
voljom napustili, dugo je bila prisutna
među Banjalučanima u Švedskoj.
Sada je i realizovana.
Pisati o Banjaluci nije ništa manje bolno nego sjećanje na jednu davnu izgubljenu ljubav s kojom je čovjek izgubio jedan veliki dio sebe. Upravo taj veliki, izgubljeni dio čovjeku uvijek nedostaje da bi bio kompletan, da bi ustvari bio to što jeste. Tako i ovo moje pisanje je ustvari pisanje s pola srca jer zaista, jedno je pisati o Banjaluci iz Banjaluke, a nešto sasvim drugo pisati o tom gradu sa geografske distance. Neobično je teško nama koji tu ”tanku nit” od srca do Banjaluke razvlačimo kilometrima pri tome pazeći da ne pukne, kako bi je ostavili u naslijeđe našoj djeci s jasnom porukom: TO JE NAŠ GRAD! Kad kažem” od kako je Banjaluka postala” odmah u onoj drugoj polovini srca pjeva ”nije ljepša udovica ostala” i budi bezbroj uspomena na predivan grad , prelijepe rijeke, miris lipa i već kroz maglu se javlja i Džaferbegova kaduna iako Sarajlije kažu da je bila luda. Ne znam zašto? Valjda zato što je između sarajevskog kadije i banjalučkog bekrije izabrala bekriju.Neka je vala baš! I same novine nose jedan simbolički značaj , odnosno one su jedna čista želja da se sve ”tanke niti” prepletu sa svih kontinenata i meridijana po kojima su Banjalučani rasuti u jednu čvrstu pletenicu koja će tu vezu s Banjalukom učiniti čvršćom i bližom. Ta silna želja, satkana od bezbroj malih želja, ustvari je rezultat čovjekove potrebe za povratkom vlastitom korjenu i gledano iz moje perspektive to je teško objasniti. Da li se ta želja pretvara u inat?
Izvor vijesti: blsavez.se