Njegov najveći ponos je taj što je prvi u BiH donio medalju sa svjetskog takmiÄenja u stonom tenisu.
U razgovoru za BUKA magazin Haris je rekao da njegov uspjeh nije sluÄajan, jer njegove pripreme za turnire su svakodnevne i da se zbog istih mora odreći mnogo stvari. MeÄ‘utim, njemu treninzi predstavljaju zadovoljstvo i zbog toga mu i nisu previše naporni.
“Kod svake osobe ili kod svakog sporta je drugaÄije, ali u mom sluÄaju potrebno je tri do Äetiri sata svakodnevnog treniranja. Ukoliko želim napraviti veliki rezultat, naravno da ima odricanja u smislu izlazaka i druženja sa vršnjacima”, rekao je mladi sportista.
On istiÄe da su njegova najveća podrška porodica i treneri, ali i mnogobrojni prijatelji sa kojima uvijek podijeli radost svojih sportskih uspjeha.
“Prilikom mog povratka sa Svjetskog kupa u Finskoj, moji prijatelji su bili oduševljeni. Kad sam ušao u uÄionicu, prijatelji iz razreda su mi aplaudirali i Äestitali. Ponosan sam bio na to što su mi i profesori Äestitali na zlatnoj medalji”, rekao je Haris.
Za uÄestvovanje na turnirima potrebno je pokriti troškove puta i boravka, ali i drugih stvari koje su neophodne svakom vrhunskom sportisti. Ipak, iako Haris već duže vremena ostvaruje uspjeh za uspjehom, donoseći nam sa turnira medalje, pehare i plakete, grad Banja Luka, nažalost, nije bio široke ruke kada je trebalo podržati ovog mladog sportistu.
“Nisam imao podršku od grada Banjaluke gdje sam roÄ‘en i odrastao, ali moj odlazak i uÄešÄ‡e na Svjetskom kupu u Finsku je podržao Paraolimpijski komitet BiH”, naglaso je Haris i dodao da ga to neće sprijeÄiti da i dalje igra za svoj grad i domovinu.
“ÄŒitao sam, a i Äuo sam da je Banjaluka bila grad sporta, a nadam se da bih ja putem stonog tenisa mogao da vratim bar mali dio slave u našu Banjaluku. Moj san je oduvijek bio da predstavljam zemlju u kojoj sam roÄ‘en, to mi se i ostvarilo. Glavni cilj mi je da predstavljam svoju državu na Paraolimpijskim igrama. Za mene Bosna i Hercegovina predstavlja državu za koju na raznim takmiÄenjima moram dati sve od sebe i predstaviti je u najboljem svijetlu i nije mala stvar braniti boje svoje zastave, bez obzira kako je ko doživljava”, rekao je Haris.
On smatra da njegova generacija nema dovoljno osjećaja za domovinu, jer je mnogi tako ne doživljavaju.
Haris je uÄenik završne godine srednje Medicinske škole u Banjaluci i njegovi planovi će i dalje biti vezani za medicinu i stoni tenis.
“Planiram završiti Medicinsku školu, a nakon toga studirati, naći posao u struci i, naravno, veći dio svog vremena posvetiti stonom tenisu koji mi je do sada otvorio mnogo vrata. Moj trenutni cilj je odlazak na paraolimpijske igre u Tokiju 2020 i nadam se da ću i od tamo donijeti neku od medalja ”, istakao je Haris i poruÄio vršnjacima da daju sve od sebe za bilo šta što rade u životu, da vole to što rade i da uvijek imaju neki cilj u životu.
Izvor vijesti: 6yka.com