Ovu su godinu obilježili redovi ispred Konzulata Republike Slovenije u Banjaluci. Redovi mladih, starih, redovi onih koji žele da napuste ovaj grad, ovu zemlju... Da pobjegnu iz nje glavom bez obzira.
Banja Luka, ona zvaniÄna i ona nezvaniÄna, prvi put je doživjela nešto o Äemu se samo znalo iz kafana, iz polutajnih priÄa na poslu, iz komšijskih razgovora na stepenicama,,. Saznalo se da nam ljudi odoše.
Slika njih stotinjak skoro svakog dana ispred slovenaÄkog Konzulata u našem gradu urezala se svakome.
Prvi put zapravo smo fiziÄki vidjeli šta znaÄi odlazak. Više to nisu bili oni tamo ljudi, bili su to naši Dragan, Sergej, Emir, Vlado, Milan, Ivica...I bilo je tužno.
"Dolazim već Äetvrti put pred Konzulat i ne pamtim ovakvu gužvu. VozaÄ sam i radio sam ovdje godinu i po. Pokušavao sam srediti papire za NjemaÄku i nisam uspio, ali uspio sam pronaći poslodavca u Sloveniji"...ovo je tipiÄna ispovijest ispred Konzulata u Banjaluci.
Ti ljudi dolaze iz Bihaća, iz Cazina, iz Mrkonjića, iz Banjaluke.
Sve analize govore da ćemo ubrzo ostati bez radnika, bez ljekara, bez majstora. Odoše stari, odoše mladi...Mladi odavde žele pobjeći glavom bez obzira. Istraživanja pokazuju da preko 50% mladih želi napustiti Banjaluku i RS. Zato u najvećoj mjeri uÄe njemaÄki jezik, jer će im on donijeti prijeko potrebnu "vizu" za odlazak tamo.
2018. neće biti mnogo drugaÄija. Jer ovo nikad i nije bila tema za one koji odluÄuju. Teme će ove godine biti usmjerene na nešto što zaista nema nikakve veze sa pameću. Valjda raÄunaju na to da je sva pamet već otišla iz BiH.
Piše: Elvir Padalović
Izvor vijesti: 6yka.com