blusrcu.ba-Od Nurije Pozderca do vojvode Pere Krece: Kako su se mijenjali nazivi ulica i dijelovi grada u Banjoj Luci

Vrijeme nesretnih ’90-ih godina prošlog vijeka zapljusnulo je u poratnom periodu prostore bivše Jugoslavije talasom razliÄitih društveno-ekonomskih promjena, a jedan od fenomena koji je okarakterisao brojne urbane sredine u BiH pa tako i Banju Luku, svakako je bio promjena naziva dijelova grada i gradskih ulica.

FOTO:

Gornji Šeher se pretvorio u Srpske Toplice, Mejdan u ObiliÄ‡evo, BudÅ¾ak u Lazarevo, Šehitluci u Banj brdo, a Hiseta u KoÄiÄ‡ev Vijenac. Doduše, neki predratni nazivi su ostali i do danas, poput Lauša, Derviša, ÄŒesme, StarÄevice, PetriÄ‡evca...

Kao i u veÄ‡ini prijeratnih multietniÄkih sredina, koje su sticajem okolnosti svedene na gotovo monoetniÄke, iz naziva ulica je odstranjeno sve ili gotovo sve što je asociralo na period narodno-oslobodilaÄke borbe i socijalizma, kao i na ono što je u imenu i prezimenu nosilo oznaku pripadnosti narodu koji nije veÄ‡inski.

Iz odluka Skupštine grada Banja Luka iz 1993. godine, koje je potpisao tadašnji predsjednik skupštine Predrag RadiÄ‡ i koje su objavljene u SluÅ¾benom glasniku, vidljive su promjene naziva velikog broja ulica na teritoriji Banje Luke.

Ulica Vladimira IljiÄa Lenjina je postala ulica Vuka KaradÅ¾iÄ‡a, ulica BraÄ‡e PavliÄ‡ se preobratila u ulicu Jovana DuÄiÄ‡a, a ulica Akifa Šeremeta je nazvana Vidovdanska.

Osnovna škola Niko JuriÄiÄ‡ je postala OŠ Petar PetroviÄ‡ Njegoš, a OŠ Muhamed Kazaz je preimenovana u Branislav NušiÄ‡.

Nazivi su mijenjani i u prigradskim naseljima pa je tako osnovna škola u Krupi na Vrbasu, koja je nosila naziv po narodnoj heroini Radi VranješeviÄ‡, nazvana po pjesniku Vojislavu IliÄ‡u.

Na stare nazive, ipak, i danas podsjeÄ‡aju pojedini izblijedjeli brojevi na kuÄ‡ama i zgradama, koje je neko sluÄajno ili namjerno ostavio uz nove nazive, naprimjer MaglajliÄ‡a sokak - ulica Branka MajstoroviÄ‡a ili Nurije Pozderca - Vojvode Pere Krece.

Predsjednik UdruÅ¾enja graÄ‘ana povratnika u Banju Luku Kemal GuniÄ‡ za Klix.ba istiÄe da je to bio jedan nakaradan proces koji se teško mogao zaustaviti. U periodu od 2002. do 2006. godine, kao tadašnji odbornik u Skupštini grada Banja Luka, s nekolicinom kolega je pokušavao da izdejstvuje povratak bar nekih starih naziva, ali je to bio nemoguÄ‡ posao, kaÅ¾e GuniÄ‡.

"Nas šest odbornika iz SDA, Stranke za BiH i HDZ-a je tada bilo u koaliciji s SNSD-om i pokrenuli smo inicijativu za vraÄ‡anje starih naziva, makar nekih. Oformili smo Äak i komisiju, radili smo na tome duÅ¾i period, meÄ‘utim, s tim se rastezalo, odugovlaÄilo, sve dok nisu došli naredni izbori, kada su došli izbori nas ni u jednoj varijanti nije bilo i tako je ostalo do danas", navodi GuniÄ‡.

I kasnije su, dodaje, pokušavali na razliÄite naÄine da dopru do gradskih vlasti svojim zahtjevima.

"Mi smo i kao udruÅ¾enje graÄ‘ana, u saradnji s dijasporom, preduzimali neke aktivnosti, odlazili smo kod tadašnjeg gradonaÄelnika Dragoljuba DavidoviÄ‡a i ne samo kod njega, gotovo svake godine smo zahtijevali vraÄ‡anje tih naziva, meÄ‘utim, nije bilo sluha. Jedne godine smo pisali i peticiju i poslali je Gradskoj upravi, ali ni to nije dalo rezultate, iako su nam obeÄ‡avali svake godine", rekao je GuniÄ‡.

Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko TodoroviÄ‡ daje svoje viÄ‘enje ovog sociološkog fenomena.

"U periodu nakon rata i sve do danas odigrano je nekoliko sloÅ¾enih društvenih procesa, a promjena naziva ulica, škola i institucija je jedan od tih procesa. Radi se, zapravo, o nekoj vrsti falsifikovanja historije i dešava se nešto zaista apsurdno, a to je da su pobijeÄ‘ene snage mraka, zla i zloÄina iz Drugog svjetskog rata, koje su bile na strani fašizma i nacista na prostorima bivše Jugoslavije, tu prije svega mislim na ustaše i Äetnike, njihovi sljedbenici ili potomci sada zagovornici takvih politika i koristeÄ‡i Å¾elje Zapada da potisnu komunizam i komunistiÄko, poÄeli su uspostavljati svoje viÄ‘enje historije i u nedostatku demokratskih, graÄ‘anskih snaga popunjavati jedan prazan prostor na društvenoj sceni", smatra TodoroviÄ‡.

Nakon takvog revizionizma, uslijedilo je potpuno brisanje blistavih humanistiÄkih primjera borbe za slobodu i prava Äovjeka, što TodoroviÄ‡ naziva necivilizacijskim gestom.

"S jedne strane se to potiskuje, a istovremeno se afirmišu kvislinzi, saradnici fašistiÄkog okupatora. Dešava se taj sramni proces, ne samo kod nas, nego i u Srbiji i Hrvatskoj, rehabilituju se zloÄinci, u pitanje se dovode Äak i logori poput Jasenovca ili borci iz NOB-a. To traje više od 20 godina i naÅ¾alost daje odreÄ‘ene rezultate jer se Äini da su te svijetle, demokratske snage ustuknule pred tim. U Bijeljni, gdje ja Å¾ivim, imate trg DraÅ¾e MihailoviÄ‡a, a na njemu se nalazi spomenik narodnog heroja Veselina GavriÄ‡a i tu se, toboÅ¾e, pravi neka vrsta vještaÄkog pomirenja izmeÄ‘u saradnika okupatora i boraca za slobodu. Dakle, polazim od Bijeljine, a onda i Banje Luke, a da ne priÄam o Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu itd", smatra TodoroviÄ‡.

GraÄ‘ani Banje Luke, bar one koje smo anketirali, naizgled su nezainteresovani za pitanja promjena naziva. Uglavnom odmahuju glavom i poruÄuju da ima i vaÅ¾nijih pitanja o kojima bi trebalo razmišljati.

"Nazivi u Banjoj Luci jesu promijenjeni, ali ne vidim po Äemu je Banja Luka drugaÄija od Sarajeva, Zenice, ÄŒapljine... Svako daje nazive po svojima, ovima ili onima i to se kod nas, izgleda, nikada neÄ‡e promijeniti. Meni je mnogo bitnije što ne mogu posao naÄ‡i sedam godina, nego da li Ä‡e se Banj brdo zvati Banj brdo ili Šehitluci", kratko nam je odgovorio Mladen, nezaposleni ekonomski tehniÄar.

Ipak, ono što Banju Luku donekle izdvaja u odnosu na mnoge druge gradove u BiH jeste Äinjenica da i dalje njeguje dvojeziÄnost, što je evidentno upravo iz naziva ulica. Evidentno je i to da su neke od tih ulica saÄuvale nazive po imenima narodnih heroja i heroina iz Drugog svjetskog rata, naprimjer Marije BursaÄ‡ i BraÄ‡e MaÅ¾ar i majke Marije.

Izvor vijesti: klix.ba