PriÄu koju slušate je današnja slika Gornjeg Šehera koja ne liÄi onoj od prije dvadeset godina a ponajmanje Šeheru unazad pedeset godina, jer su se od tog vremena sve vlasti takmiÄile ko Ä‡e više zatrti tragove najstarijem dijelu grada Banjaluke.........

VIDEO 1:

PriÄu koju slušate je današnja slika Gornjeg Šehera koja ne liÄi onoj od prije dvadeset godina a ponajmanje Šeheru unazad pedeset godina, jer su se od tog vremena sve vlasti takmiÄile ko Ä‡e više zatrti tragove najstarijem dijelu grada Banjaluke,Äime su sistematski od Drugog svjetskog pa do poslednjeg rata uništile sve što se moglo uništiti, pogotovu znamenite kulturno istorijske i vjerske objekte. I tu se ne završava priÄa o zloÄinima urbi-cida ma ko ih je poÄinio, jer od navodnog potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u kojem se navodi da se svim prognanicima omoguÄ‡i i garantira odrÅ¾iv povratak na svoju imovi-nu, nema ništa, sve dok nesrbima najveÄ‡i grad RS-a ne vrati dostojanstvo kojeg su stolje-Ä‡ima uÅ¾ivali kod svih vlasti, ali ne i ovih. Nakon drugog svjetskog na udaru rušilaca prvi se našao Gornji Šeher taÄnije Careva dÅ¾amija na lijevoj obali rijeke Vrbas koja je zasmet-ala viseÄ‡em mostu kao da isti nije mogao biti koji metar više ili niÅ¾e te je dÅ¾amija sruše-na. A onda je na istoj strani Vrbasa nestalo Kubadagine dÅ¾amije u Tabacima koja nikome nije smetala osim tadašnjim vlastima. Potom je u potpunosti devastiirana Äaršija u Šeheru a ista je poÄinjala od mosta na Suturliji i završavala kod pošte prema Grabu. Nakon Drug-og svjetskog rata u ÄŒaršiji je nestala ili urušena veÄ‡ina zanatskih i trgovaÄkih objekata u naselju starijem od Banjaluke, pekare TrokiÄ‡a, slastiÄarne Smaila, ŠašivareviÄ‡a i SikiriÄ‡a, ÄevabdÅ¾inica, Hasanije i Troke, kahvenica BegleroviÄ‡,brijaÄnica DemiroviÄ‡a, GuniÄ‡a, Fa-zliÄ‡a i Harke, piljarnica SeidiÄ‡a, DemiroviÄ‡a i Troke, raznih trgovina MediÄ‡a, ŠeraniÄ‡a, MundÅ¾iÄ‡a, DeliÄ‡a Troke i ÄaniÄ‡a. Potom Muratova mesnica, stolarija MundÅ¾iÄ‡a, krojaÄ-ka radnja ÄŒukura, obuÄ‡arske radnje ÄaniÄ‡a, GuniÄ‡a, MundÅ¾iÄ‡a, BaruÄije, Troke, Omuki-Ä‡a i FazliÄ‡a. Bila je tu MundÅ¾iÄ‡a trgovina novina, cigareta TurÄinhodÅ¾iÄ‡a, bojadÅ¾iska ra-dnja DÅ¾ebiÄ‡a, limara Aziza, mlin DÅ¾ebiÄ‡a i drugih, kojih danas više nema. Doduše goto-vo da nema ni stanovnika koji su prognani sa svojih ognjišta i nalaze se diljem svijeta. Danas su mnoge njihove slike izblijedile kao i imena, jer su gotovo svi stanovnici Gornj-eg Šehera bili poznatiji po nadimcima nego imenima. A onim roÄ‘enim nakon rata u ama-net ostaje da se sjete i nikada ne zaborave da je pored svih navedenih duÄ‡ana ovdje bilo kino u kojem je radio Ruja, a sada je od njega ostala ruina.U zgradi do kina bilo je KUD BuduÄ‡nost sa brojnim sadrÅ¾ajima, gdje se okupljala omladina, šahovski klub i naroÄito folklorna sekcija koja je u originalnim nošnjama nastupala širom bivše drÅ¾ave. Gotovo sve navedene nošnje kreirala je i šila porodica Adema JahiÄ‡a sa Graba. Nešto dalje od tog objekta kojeg dijeli Erbabski sokak bilo je vrlo aktivno dobrovoljno Vatrogasno društvo koje takoÄ‘e danas ne postoji. A dalje prema Grabu je raskrsnica dva puta za Grab i Novo-seliju na kojoj se nalazila Malta, jedna vrsta carinarnice koja je kontrolisala ulazak u grad robe i lica od kojih se naplaÄ‡ivala maltarina jedna vrsta poreza. Kasnije se u taj objekat uselila pošta a iznad na spratu stan sluÅ¾benika pošte Smaje RamiÄ‡a. A onda uz brdo od kuÄ‡a FazliÄ‡a , ÄŒukura, GalešiÄ‡a i DemiroviÄ‡a put vodi prema Grabu, gdje se nalazila Ma-šina kovaÄnica a do nje kolarska radnja Joze, te uÅ¾arska radnja u kojoj je Smajo SoftiÄ‡ na otvorenom pleo konopce. Danas tih proizvodnih, usluÅ¾nih radnji pa ni prodavnica gotovo i nema o Äemu jedan od najstarijih mještana Graba Adem MundÅ¾iÄ‡ sa sjetom kazuje.'' Na Grabu se uglavnom Å¾ivjelo ali i radilo'', kao djeca smo se veselili. Upamtio sam mnoge stvari, igrali smo piruz-pale, jareta, fudbala i svega Å¾ivog'', dok danas u Gornjem Šeheru kojeg su ovdašnje vlasti pokrstile u Srpske Toplice sada Å¾ivi veoma mali broj domicilnog stanovništva, tako da se autohtoni zaposleni mogu nabrojati na prste jedne ruke.U to doba navodi Adem '' imali smo toliko prodavnica, obuÄ‡arskih radnji i piljarnica da nismo imali potrebe silaziti u Äaršiju''. Dalje prema centru Graba pored puta su bile i do danas ostale slijedeÄ‡e kuÄ‡e koje je kamera ovjekovjeÄila, porodice ÄaniÄ‡, ÄebiÄ‡, SejdinoviÄ‡, AšiÄ‡, VehaboviÄ‡, Glavaš, NumanoviÄ‡ i BašiÄ‡ na samoj raskrsnici prema Karapovcu. Dalje pr-ema Okreti i ToÄkovima su kuÄ‡e VehaboviÄ‡a, MagliÄ‡a, LihoviÄ‡a i KarahusiÄ‡a. A onda nakon vrlo oštre krivine zvane Okreta i veÄ‡e ravnine dolazimo do kuÄ‡a porodica MundÅ¾iÄ‡ DÅ¾avida i Adema, JahiÄ‡a, OmukiÄ‡a Muhameda i Ibrahima. Potom kuÄ‡e porodica MemiÄ‡, ŠiljkoviÄ‡, OsmanÄeviÄ‡, Semiz, DÅ¾indiÄ‡, MuftiÄ‡, IÄagiÄ‡, Glavaš, MuratagiÄ‡, FilipoviÄ‡, Ho-dÅ¾iÄ‡, OsmanÄeviÄ‡, ImamoviÄ‡. Naselje Grab završava se na Šiljku gdje se nalazila tophana i utvrda sa koje je vojska kontrolisala dolinu rijeke Vrbas i putnu komunikaciju kroz Gor-nji Šeher, Novoseliju i dalje prema Skender Vakufu. Imali su grabljani naroÄito u vrijeme Ramazana najÄuvenije korzo od Okrete do ToÄkova gdje se nakon Teravije ispod puta sj-edilo i seirilo:'' Šetalo se do kasno, to je bilo vrijeme, drÅ¾ali se za ruke nisu, nego su izme-Ä‘u sebe imali maramu jedan kraj drÅ¾i cura a drugi momak i to se tako završavalo''. Njima je još uvijek ostao u sjeÄ‡anu boravak na Grabu Mustafa ef.CeriÄ‡a prije pedesetak godina, o Äemu Adem kazuje:'' On je poslije medrese prvu softu obavio na Grabu i narod je to lij-epo prihvatio. Okupio je puno djece i omladine. Oko dÅ¾amije odnosno preko puta pored ToÄkova, izvora koji je Grab snabdijevao pitkom vodom,odvijao se sav Å¾ivot, jer je preko Graba stoljeÄ‡ima jedini cestovni saobraÄ‡aj vodio prema ManjaÄi, MrkonjiÄ‡u, KljuÄu, Gla-moÄu i ostalim mjestima, a u brojnim duÄ‡anima na Grabu se moglo naÄ‡i svega što je do-maÄ‡instvu potrebno. Mada je stanovništvo uglavnom bilo siromašno, bili su veseli ali ne i zlobni uvijek spremni za šalu o Äemu kazuje ovaj dogaÄ‘aj. NaroÄito u zimsko doba oni su bili Äesti gosti Smailove slastiÄarnice gdje su srkali vreli salep i tom prilikom Smail bi ih na vratima doÄekao povikom ''vruÄ‡ salep srce grije'', a oni bi na to uzvratili,'' ko popije pr-oljev dobije''. Ustvari to je bila pošalica kojih na ovom podruÄju nije manjkalo niti koga vrijeÄ‘alo jer'' ljudi su se poštivali, komšiluk se poštivao, ja se sjeÄ‡am kad neko umre u komšiluku otac kaÅ¾e, sedam dana nemoj da ko pali radio, a kamoli pjesma da se Äuje''. Danas toga poštovanja više nema, jer su ToÄkovi jedini preÅ¾ivjeli i zadrÅ¾ali svoj stari izg-led, osim što novopridošli stanovnici iznad izvora nemaju nikakvog poštovanja prema ov-oj blagodeti i zbog toga je voda za piÄ‡e neupotrebljiva. Tako su pojedinim komšijama za-smetale dÅ¾amije koje su do temelja porušili. I nakon što se vratio iz izgnanstva Adem je imenovan za mutaveliju dÅ¾amije, samoinicijativno je krenuo u prikupljanje sredstava za gradnju dÅ¾amije te se upitao:'' šta mi Äekamo, idem i ja krenuti da kupim pare, i tako je to bilo.DÅ¾amija je poÄeta graditi 20. augusta 2002. a otvorenje je bilo 22. jula 2007. godine'' DÅ¾amija je izgraÄ‘ena iskljuÄivo od priloga dÅ¾ematlija o Äemu dÅ¾ematlija Bakir kaÅ¾e:'' On je dao najveÄ‡i doprinos u izgradnji ove lijepe dÅ¾amije. Od ideje do realizacije i sveÄanog otvaranja, uz puni angaÅ¾man ovoga Äovjeka kojemu mi svi njegovi nasljednici trebamo da zahvalimo za ono što je uradio za naš dÅ¾emat i za BošnjaÄki narod''.Mada je mutaveli-ja Adem navršio 82 godine na pitanje bili se prihvatio gradnje još koje dÅ¾amije odgovorio je:'' bi dokle god mogu makar puÅ¾uÄ‡i'' što je njegova hanuma Sakiba samo potvrdila njeg-ove vrijednosti:''Kad bi bilo ponovo da se rodim i da biram, ja bi opet izabrala njega''. Gotovo isto o Ademu misle i njegove dÅ¾ematlije koje dolaskom na godišnji odmor obav-ezno obiÄ‘u svog mutaveliju i poÅ¾ele mu dug Å¾ivot. A skromni Adem prezadovoljan, što makar uoÄi petka upali kandilje na novoj dÅ¾amiji u kojoj sam imami i mujezini na akšam namazu, do povratka dijaspore koja napuni dÅ¾amiju. A onda sav sretan sa suprugom Sak-ibom u svojoj kuÄ‡i provodi najsretnije dane,u išÄekivanju da se Äuje ili vidi sa si nom, Äe-tvero unuÄadi i jednim praunukom koji Å¾ive u Austriji.U ovoj priÄi o Gornjem Šeheru na-jstarijem banjaluÄkom naselju treba i ovo da se zna, i pored svega šta su u ratu doÅ¾ivjeli, neznatan broj Å¾itelja je zamijenio ili prodao imovinu. VeÄ‡ina objekata bila su porušena i devastirana i sopstvenim sredstvima su obnovljena, Äime su šeherlije-grabljani dokazali privrÅ¾enost i ljubav prema mjestu i domovini gdje su roÄ‘eni.

Od zaborava otrgao i zapisao Rešad SalihoviÄ‡, novembra 2014. Godine