FOTO PRIČA- U DRUŠTVU SA BANJALUČKIM ALASIMA: Pecanje je divan hobi od kojeg se može zaradit i poneka marka!
24/02/2013 21:17 - Administrator
blusrcu.ba-FOTO PRIČA/ U DRUŠTVU SA BANJALUČKIM ALASIMA: Pecanje je divan hobi od kojeg se može zaradit i poneka marka! U samom centru grada kod Gradskog mosta, odmah ispod tvrđave Kastel, postoji predivna oaza idealna za banjalučke alase. Na tom mjestu Vrbas teče mirno, vir je dubok a obala široka i dovoljno pristupačna da se zabaci plovak u vod. Obala je baš onakva kakva treba da bude, zato to mjestašce i jeste magnet za pecaroše. Zanimljivo je što se na tom mjestu u svako doba godine može susresti pokoji strastveni pecaroš.



Piše: Ernest BUČINSKI
Njima ne smetaju ni najveće vrućine, niti temperatura spuštena ispod nule. Kiša, snijeg - ništa ne može da omete prave ribare od njihovog nauma da jutro provedu uz zelenilo Vrbasa, mirnoću njegovog toka i ljepotu riječnih boja koje se mijenjaju zavisno od preloma sjenki vrbaka povijenih ka vodi.

Upravo na tom mjestu, usred hladnih februarskih dana, srećemo dva iskusna banjalučka ribara Bejdić Semku i Zvonku Lisičara kako tiho zabacuju udicu iščekujući u miru trzaj štapa. Na stari pecaroški pozdrav ''Bistro'' odgovoraju sa smješkom, a Semko je priznao da ih dugo neko ko nije pecaroš nije pozdravio tim tradicionalnim pozdravom.
riba u mreži

U ovo doba godine u virovima Vrbasa najviše i ima ribe. Nađe se tu pastrmke, škobalja, a ponajviše klena... Na dan se može upecati desetak, a cijena komada je od 4 do 5 KM, zavisno od veličine.

- Ovdje smo svaki dan od sedam ujutro pa sve dok Vrbas ne nadođe, kaže Semko i dodaje da ih čak ni susnježica, koja je padala prije neki dan, nije omela u ribarenju.

- Meni pecanje, osim što je hobi, dođe nešto i kao posao. Imam radno vrijeme, a za ribu koju upecam uvijek se nađe kupac, kaže Semko.

Inače, kako kaže Semko, u ovo doba godine u virovima Vrbasa najviše i ima ribe. Bude tu pastrmke, škobalja, a ponajviše klena. Po njegovim riječima, njih se na dan može upecati desetak, a cijena komada je od 4 do 5 KM, zavisno od veličine.

- Ako se uhvati nekih pet šest kila, to mu dođe kao dobra dnevnica, kaže Semko i dodaje da kupaca uvijek ima, jer ljudi su navikli na ribare ispod tvrđave Kastel koji im iz svoje mreže uvijek mogu izvući povećeg klena ili škobalja, pa kada im zatreba ribe, znaju gdje je mogu nabaviti.

Ribolovci Semko i Zvonko članovi su ribolovačkog društva iz Banjaluke. U njemu ima negdje oko 1.500 članova što govori da je ribolov u Banjaluci jedan od masovnijih sportova. Ipak u današnje vrijeme nije se lako baviti pecanjam.

- Ovo je fin i dobar sport, samo je za naše uslove pomalo skup, kaže Semko te napominje da je cijena dozvole 80 KM, ali da se odlazak negdje izvan banjalučkog reona plaća dodatne dvije marke. Uz sve to ima dosta i ulaganja.

Semko Bejdić alas

- Dobar štap košta i do 400 KM, role i kolutovi 40 do 50 KM, a tu su i mreže, udice, plovci, silk... Čizme i ribarsko odijela koštaju i do 200 maraka. Kada se sve zbroji, dođe se do brojke blizu 1000 KM, što i nije malo novaca, kaže Semko.

Da bi bio član ribolovačkog udruženja dovoljno je  da se plati dozvola za pecanje, ali sagovornici priznaju i da veliki broj njihovih kolega peca ''na crno''.

zvonko lisičar

U današnje vrijeme kada sa svih strana dolaze loše vijesti, ribarenje je kao melem za dušu. Gdje bi svoje penzionerske dane bolje i kvalitetnije proveo nego pored Vrbasa, kaže Zvonko, ekspert za pecanje 'zekica'

- Ove godine dosta je članova koji nisu produžili dozvole, pa kada ih lovočuvar upita za dozvole, ribari im pokažu one lanjske, kaže Zvonko i dodaje da je to razumljivo jer je narod udarila velika besparica.

- Pošto su većina pecaroša penzioneri koji jedva spajaju kraj sa krajem, lovočuvari im uglavnom ''progledaju kroz prste'', kaže Zvonko.

On, kako kaže, zimi ne peca ništa osim sitnih riba zvanih ''zeke'', a Semko u šali dodaje da je njegov drugar među ostalim ribarima poznat kao ekspert za 'fatanje te vrste ribe. Tvrdi da ih na dan zna napecati i do pedesetak komada.

Zvonko je skroman pa se čak i postidio na ove riječi hvale. On kaže da je za njega pecanje razonoda i razbribriga.

- U današnje vrijeme kada sa svih strana dolaze loše vijesti, ribarenje je kao melem za dušu. Gdje bi svoje penzionerske dane bolje i kvalitetnije proveo, nego pored Vrbasa, zaključuje na kraju ove priče Zvonko.

Upravu je ovaj stari banjalučki alas, jer Vrbas je zaista čarobna rijeka...

Izvor vijesti: (DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/eb)

http://blusrcu.ba/index.php?page=news&op=readNews&id=1149&title=FOTO-PRI%26%23268%3BA--U-DRU%C5%A0TVU-SA-BANJALU%26%23268%3BKIM-ALASIMA-Pecanje-je-divan-hobi-od-kojeg-se-mo%C5%BEe-zaradit-i-poneka-marka-