Dok je o mjerama štednje govorio novinarima, Džombiću je otkazala poslušnost stolica na kojoj je sjedio, pa se Premijer gotovo sunovratio i nestao iz vidokruga prisutnih u prostoriji Vlade RS. I sam se tome nasmijao te dodao: ”Mnogi bi željeli ovo vidjeti” – simoblična je bila rečenica kojom kao da je dozivao svoj sopstveni opoziv.
Najavama rigoroznih mjera štednje u 2013 godini, Vlada je nagovijestila tešku godinu, ali i ozbiljnost privredne i ekonomske krize u RS. Prvi put iz usta zvaničnika RS izašlo je priznanje o teškoj situaciji u RS, pa su stoga najavljene mjere “jedine moguće”.
Osim "kresanja" plata visokopozicioniranim službenicima, uključujući i Premijera i članove Vlade, a koje će ići i do 35 posto, entitetski Premijer RS Aleksandar Džombić najavio je i ukidanje šest agencija, dva zavoda, Sekretarijata za vjere i Operativnog tima RS za traženje nestalih. Biće ukinuta i Sky Srpska, a najavljena su i otpuštanja radnika u javnim preduzećima, u okviru njihovog restrukturiranja.
Premijer RS Aleksandar Džombić priznao je da će naredna godina biti izuzetno teška, da novca nema i da Vladu RS očekuju izuzetno teški pregovori sa sindikatom i drugim socijalnim partnerima o nepopularnim mjerama, između ostalog, smanjenju plata i otpuštanju zaposlenih u javnim preduzećima.
"Ovo je najkomplikovaniji dokument koji sam morao uraditi od kada sam u Vladi", rekao je Džombić na pres-konferenciji nakon sjednice Vlade RS i potvrdio da procjene za 2013.godinu, nažalost, nisu dobre.
Okvir budžeta za 2013. godinu veći je za 7,5 odsto ili 114 miliona u odnosu na 2012. godinu i iznosi milijardu i 945 miliona maraka. Međutim, ovo povećanje odnosi se na ratu duga koju RS mora da isplati MMF-u u narednoj godini.
Dok je o mjerama štednje govorio novinarima, Premijeru Džombiću otkazala je poslušnost stolica na kojoj je sjedio, pa se Premijer gotovo sunovratio i nestao iz vidokruga prisutnih u prostoriji Vlade RS. I sam se tome nasmijao te dodao: ”Mnogi bi željeli ovo vidjeti” – simoblična je bila rečenica kojom kao da je dozivao svoj sopstveni opoziv.
Bilo kako bilo, najavljene mjere štednje značajno će se odraziti na već ozbiljno poljuljanu ekonomsku stabilnost RS iako je Premijer do prije nekoliko mjeseci uporno govorio da će Republika Srpska biti vodeći faktor u regionu kada je ekonomski razvoj u pitanju.
Da bi “sanirao posljedice Džombićevih negativnosti”, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je moguće vraćanje plata na isti nivo već u 2014. godini, gle čuda, izbornoj godini. Zna međutim Dodik da to baš i nije potpisano u pismu namjere prema MMF-u. U tom pismu, a tvrde sindikati, plate i u 2014. godini trebaju ići za deset odsto dolje. Dakle, u dvije godine, ukupno 20 odsto.
Radnici i sindikalci su u prvim reakcijama na predložene mjere štednje poručili da se stezanje kajiša više ne može i neće lomiti preko leđa najugroženijih. Za 30. novembar najavljeni su protesti zaposlenih budžetskih korisnika ispred zgrade Vlade RS. Da li će do toga zaista doći teško je procijeniti, mada sve ide u prilog tezi da će se neki “dil” između Vlade i Sindikata isposlovati. U RS ne štrajkuje niko osim invalida, barem tako je bilo prošle sedmice.
Propalo sve
Razorena i uništena privreda, tajkunska privatizacija svega i svačega, pregolem administrativni aparat koji troši nemilice, selektivna partijska zapošljavanja (dakle, zapošljavanje nesposobnih i podobnih kadrova), prevelika poreska opterećenja prema realnom sektoru (upitajte bilo kojeg piljara u komšiluku koje je sve takse morao platiti u posljednjih godinu dana) – sve su to glavni razlozi postepenog urušavanja ekonomije u RS i BiH, ali i svih ostalih pratećih ekonomskih “elemenata”.
U RS je potpuno kolabirao zdravstveni i penzioni sistem, fondovi istih su odavno prazni. Svakog mjeseca, Fond penzionog osiguranja posuđuje novac iz budžeta kako bi pokrpao rupe, a da bi se isplatile penzije. Fond zdravstvenog osiguranja ne ovjerava knjižice ni zaposlenima u kliničkim centrima, jer im nisu uplaćeni doprinosi od jula 2012. godine.
Kako je do ovoga došlo?
Da bi sistem koji je nefunkcionalan, a svi pokazatelji govore da je to tako, mogao biti saniran, Republika Srpska je u određenom trenutku odlučila da proda Telekom Republike Srpske. Novac koji je stigao od prodaje utrošen je na potpune promašaje – na skupocjene sportske hale, čije je godišnje održavanje nezamislivo za male opštine (primjer Gradiške), propagandistička otvaranja škola, što naravno nema baš nikakve veze sa saniranjem ekonomije, ponekad se posudilo da bi se popunila praznina u budžetu. Fond od prodaje Telekoma odavno zjapi prazan i iskorišten je potpuno iracionalno. Niti se privreda sanirala, niti su investicije opravdale svoj naum. Ti novci iščezli su zarad kratkotrajnih i jeftinih populističkih marifetluka republičkih vlasti.
Niko sa preciznošću ne može utvrditi koliko je ostalo na računu od privatizacije Telekoma (na tzv. “escrow” računu), a Vlada RS uporno ponavlja da će se gotovo polovina istog vratiti kroz vraćanje plasiranih kredita iz Investiciono-razvojne banke.
Sljedeća faza “ekonomskog cvjetanja Republike Srpske” (mada se može reći i da je bila paralelna faza) ostvarena je kroz potpisivanje raznih ugovora sa međunarodnim finansijskim institucijama – grejs periodi su bili fantastični, činilo se da će MMF i njemu slične organizacije pomoći Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini....Ali, avaj, posuđeni novci korišteni su za krpanje budžetskih rupa jer, ponovimo to, kod nas ne postoji realni sector odnosno privreda koja bi punila budžet od zarađenog novca.
Tako smo se sad našli u situaciji koja je katastrofalna.
Treba napomenuti da javna preduzeća mahom grcaju u dugovima, da se direktori istih smjenjuju kao na traci. Može se reći da ne postoji niti jedno javno preduzeće koje nije u finansijskim problemima. Pomenimo Šume Srpske, Željeznice RS, Pošte Srpske i sl.
Inostrane investicije koje su se slile u Republiku Srpsku nisu ispunile očekivanja javnosti, eufemistički govoreći. Republika Srpska postala je Meka špekulativnog polumafijaškog i mafijaškog kapitala, preduzeća su prodavana metodom “ti meni, ja tebi”. Drugim riječima, niko nije imao koristi od ovih privatizacija, građani Republike Srpske ponajmanje. Privatizovana naftna industrija kolabira, pitanje je vremena kad će se proglasiti stečaj, rukovodstvo Fabrike Glinice “Birač” svake sedmice otpušta desetine radnika, a već smo spomenuli kratkotrajne efekte privatizacije Telekoma Republike Srpske.
Kada govorimo o “lukrativnoj” Banjaluci, špekulativni karakter privatizacije pokazao je svu svoju “ljepotu”. Osim od Slovaka privatizovanog “Celeksa”, te Fabrike obuće “BEMA”, gotovo da ne postoji privredni subjekt u najvećem gradu RS koji radi normalno. Ustvari, koji radi uopšte, jer su svi banjalučki giganti propali, o čemu je BUKA ranije pisala, hale u kojima se nekad odvijala privreda pretvorene su u skladišta, ili čekaju da budu sravnjene sa zemljom. Iz Banjaluke je privreda iskorijenjena, Banjaluka je postala isključivo administrativni centar – pogledajte Banjaluku neradnim danima – zjapi prazna.
Stručnjaci, koje smo oslovili, kazali su nam da prema procjenama BiH u narednoj godini treba ukupno da vrati međunarodnim finansijskim institucijama preko jedne milijarde i dvije stotine miliona konvertibilnih maraka, što se, naravno, mora negdje odraziti. I tu je upravo i glavna “caka” najavljenih mjera štednje – “štedimo, da bi vratili drugima”.
Ekonomist Goran Nedić iz Sarajeva kaže da iznos kredita koji dolazi na naplatu u 2013. godini iznosi gotovo 1.2 milijarde KM na nivou BiH, od čega otprilike 450 miliona konvertibilnih maraka otpada na Republiku Srpsku, a 700 miliona na Federaciju BiH, s tim da nam je ekonomista Damir Miljević kazao da se za Federaciju BiH to još uvijek ne zna jer “budžeta Federacije još nema”.
Govoreći prostim rječnikom, Republika Srpska u narednoj godini treba da u međunarodne tokove vrati više od 20 odsto budžeta za 2012. godinu, koji iznosi nešto preko milijardu i osam stotina miliona konvertibilnih maraka!
Ono što posebno frapira u predloženom prednacrtu Ekonomske politike jeste da je predviđen ukupan rast budžeta RS za 2013. godinu veći za 7% od ovogodišnjeg, uz istovremeno planirani rast GDP-a od 0,8 %. To može značiti samo dalje zaduživanje i zahvatanje od poreskih obveznika, a ne štednju – rečeno nam je.
“Odlukom da se ide u deficitarno finansiranje budžeta, tj. finansiranje iz zaduženja, i to za 42% više nego u ovogodišnjem, rebalansiranom, budžetu, Vlada jasno stavlja do znanja da nije spremna na bilo kakve ozbiljne rezove. Najavljuje se smanjenje javne potrošnje i plata, te otpuštanje radnika u javnom sektoru, a po prednacrtu budžeta, izvorni prihodi po osnovu poreza na dohodak treba da porastu. Tu nešto temeljno nije u redu ili nismo učili ekonomiju iz istih knjiga”, rekao je u intervjuu za portal BUKA ekonomista Damir Miljević.
U situaciji kada BiH bilježi pad domaće i inostrane potražnje, nominalno smanjenje javne potrošnje i štednja će samo dodatno pogoršati ekonomske pokazatelje.
”Najavljene mjere će baciti u bijedu još veći broj ljudi nego sada, a ukoliko dođe do otpuštanja radnika, to će sigurno dovesti do snažnog pritiska na vlastodršce i potencijalnih socijalnih nemira. Posljednja opcija za rješavanje nagomilanih ekonomskih problema je bezobzirno otpuštanje radnika i slanje na ulicu”, kaže za BUKU Goran Nedić.
On navodi da svaki projekat smanjenja administracije i birokratije mora biti propraćen obezbjeđenjem sredstava za preobuku radnika i zapošljavanje u proizvodnom sektoru.
Ekonomisti se slažu u jednom, sljedeća godina će biti teža nego ova, sa dodatnim povećanjem siromaštva i padom životnog standarda srednje klase.
”S obzirom na težinu situacije, treba biti i hrabar pa se u ovakvoj situaciji prihvatiti vlasti i biti spreman na do sada neviđen pritisak masa kako se situacija bude pogoršavala”, zaključuje na kraju ekonomista Goran Nedić.
Izvor vijesti: 6yka.com