U svakom dijelu ove prekrasne zemlje žive moji ljudi, moja krv…. I niti jedan političar mi to ne može oduzeti... Recimo im konačno da nam prestanu prebrojavati krvna zrnca… svi smo mi od iste krvi. Svi smo mi ponikli iz ove zemlje… Bosne i Hercegovine… Komentar čitateljke DEPO portala na predizborna obećanja i postizborne laži Uoči svakih izbora, bili oni općinski ili opći, uhvatim sebe da razmišljam gdje smo, šta smo, da li smo negdje odmakli ili još uvijek tapkamo u mraku, nesposobni da se pomaknemo, u strahu da dišemo, komotni u svoj ovoj mizeriji i ne tražimo više.
I ne, neću da vam pričam o izborima, o ovim licima koje se smješkaju sa plakata, svježe obrijani i u najfinijim odijelima s pripadajućim kravatama. Neću da vam pričam, jer to i sami znate, da su od novaca koje će potrošiti za predizborne aktivnosti mogli nahraniti pola gladnih u Bosni i Hercegovini. I naravno, neću da vas podsjećam da je većina tog novca naš novac, novac građana ove zemlje. Hoću da vas pitam kada ćemo konačno reći dosta svim ovim strahovima kojim nas “u šaci drže” naši političari? Kada ćemo konačno reći - ne možete se više igrati nama?
Ne možete, vi koje prinudno oslovljavamo s gospodine, a nikako niste zaslužili da to budete, pred svake izbore poene skupljati jeftinim, podlačkim, nacionalističkim forama. Odbijam da strahujem od svog komšije Jovana, komšije Hrvoja ili komšije Mustafe. Neću da živim u strahu da će se njih trojica jedno jutro probuditi i skontati da im smeta sunce jer su se u međuvremenu povampirili. Neću da svoje dijete učim da se igra s ostalom djecom, ali da pazi i da gradi distancu jer ga taj isti komšija može zaklati kad odraste. Ne kažem, svjedok sam da se upravo to i desilo, i to u bliskoj prošlosti. Ali, odbijam da živim u strahu jer u tom grču ne možete napredovati, uraditi nešto za sebe, za svoje najmilije.
Poštujem sve žrtve prošlih vremena, ali odbijam da živim u njihovoj sjeni. Pogotovo neću da sam u njihovoj sjeni 20 i kusur godina nakon rata.
Neću da se obraćam političarima, oni su davno skovali svoje šablone pomoću kojih nas i dalje svrstavaju u torove i prebrojavaju nam krvna zrnca. Molim sve vas koji ćete pročitati ovaj tekst da zastanete na trenutak i razmislite. Neće Jovanovo dijete nahraniti i čkolovati Milorad Dodik, niti će se za Mustafino založiti Sulejman Tihić ili Fahrudin Radončić. Neće ni Hrvojev sin imati koristi od toga što je negdje u Širokom Brijegu na vlasti upravo HDZ.
Neće ljudi, vjerujte mi. Evo, 20 su godina na vlasti i nikome nije bolje. Mislim na nas, “sitnu buraniju”. Našu djecu odgojit će i pružiti im priliku za normalan život samo normalno društvo, zdrava ekonomija, naši poljoprivrednici, nova radna mjesta, dobra i stabilna zdravstvena usluga, napredan obrazovni sistem. .. A sve ovo možemo im pružiti isključivo mi.
Odbijam da se “pjenim” svaki put kada Dodik kaže da ne voli Bosnu i Hercegovinu jer znam da ne govori istinu. Voli on ovu zemlju i te kako. Dala mu je privatni helikopter, basnoslovnu platu i ono što mu je najdraže, moć i mogućnost da se pojavi na televiziji, da ga rodbina vidi dok đuska pod nekim šatorom. Ko ne bi volio takvu zemlju? To on samo priča jer je upravo ta priča ono što ga čini popularnim među širokim masama. A kada ga “ogolite” i postavite konkretna pitanja, ona od životne važnosti, poput otvaranja novih radnih mjesta, odmah se “prešalta” na nacionalističku retoriku pa napada sudstvo, OHR, tužilaštva, itd., zato što ne procesuiraju i zločine koji su se desili nad Srbima, i sam od svog naroda pravi žrtve. Nekako je danas popularno da se bude žrtva pa se još uvijek prepiremo ko je kome pobio više familije. Bože sačuvaj!
Odbijam da budem žrtva, istim žarom kao sto odbijam da budem zločinac. Sve zločince u zatvore i mirna Bosna i Hercegovina. Ali, ne one vojnike koji su se borili za nečije ideale, već one maloumnike koji su ubijali žene, starce, djecu….
| Odbijam da se “pjenim” svaki put kada Dodik kaže da ne voli Bosnu i Hercegovinu jer znam da ne govori istinu. Voli on ovu zemlju i te kako. Dala mu je privatni helikopter, basnoslovnu platu i ono što mu je najdraže, moć i mogućnost da se pojavi na televiziji, da ga rodbina vidi dok đuska pod nekim šatorom. Ko ne bi volio takvu zemlju? |
Pandan Dodiku utjelovljuje svaki bošnjački političar. Ista priča, samo malo “namazanija”. U celofan zavijeno, a značenje isto - ako ne glasate za mene, pobiće vas oni četnici ili one ustaše!
I tako nas drže zavađenima već 20 godina, dok u isto vrijeme njihova djeca pohađaju najbolje evropske i svjetske škole, niču njihove velebne vile kao gljive poslije kiše, njihova djeca voze se u bijesnim autima i idu na svjetske modne i sportske događaje, a moja komšinica Raza skuplja plastične boce i metal, kopa po kontejnerima i traži odjeću za svoja tri sina, tri zlatna djeteta osnovca.
Potrebno je samo malo volje, ljudi, da se isčupamo iz ovog začaranog kruga. Potrebno je samo malo dobre volje i jedna lijepa misao.
Bosna i Hercegovina.
Samo se osvrnite oko sebe, ma gdje bili. Kada punim plućima udahnete ovaj zrak, kazite mi, imali igdje zraka kao što je ovaj?
Pogledajte Međugorje, prekrasno, duhovno mjesto koje odiše mirom, bratstvom, ljubavlju… Pogledajte Trebinje…, kada uđete u Trebinje, pa vas zapahne miris dudova i mora koje je tu, na dohvat ruke. Pogledajte Banju Luku, ponosnu ljepoticu sa zaigranom, zavodljivom rijekom… Mostar i njihov specifični smisao za humor…. Sarajevo u svoj njegovoj ljepoti…. Pitku, hladnu vodu… jezera, šume, planine…
| Odbijam da strahujem od svog komšije Jovana, komšije Hrvoja ili komšije Mustafe. Neću da živim u strahu da će se njih trojica jedno jutro probuditi i skontati da im smeta sunce jer su se u međuvremenu povampirili. Neću da svoje dijete učim da se igra s ostalom djecom, ali da pazi i da gradi distancu jer ga taj isti komšija može zaklati kad odraste. Ne kažem, svjedok sam da se upravo to i desilo, i to u bliskoj prošlosti. Ali, odbijam da živim u strahu jer u tom grču ne možete napredovati, uraditi nešto za sebe, za svoje najmilije. |
Dobro pogledajte, pa mi recite da vam neko može narediti da ne volite ovu zemlju, da ne volite ove ljude koji priskaču jedan drugom u pomoć onda kada vam je pomoć najpotrebnija? Dobro pogledajte pa mi recite da li ima razloga da ne volim svog Jovana samo zato što se zove tako… ili svog Hrvoja… ili Mustafu?
Da li je do odgoja ili do mene, ne znam, ali meni je svaki čovjek u ovoj zemlji najpreči. Kako mi može biti preči neko iz Hrvatske, Srbije, Turske, Albanije….? Srce mi kao Planeta Zemlja svaki put kada na nekom od putovanja ugledam pored sebe još nekog s bosanskim pasošem. Hej, tu smo, znamo se, na istoj zemlji smo odrasli. A, onda se to isto srce proširi i obuhvati čitav svemir kada dolazim kući ili na putu do posla pozdravim onog košpicara na uglu.
Nema nama druge nego da živimo zajedno. Jedni bez drugih bi bili izgubljeni. Tako smo naučili, drugačije je nenormalno. Kako će mi neko oteti iz srca sve ove gradove i ljude u njima? Nisam im dopustila, nemojte, molim vas, ni vi.
U svakom dijelu ove prekrasne zemlje ja sam kući, među svojima.
U svakom dijelu ove prekrasne zemlje žive moji ljudi, moja krv…. I niti jedan političar mi to ne može oduzeti. Bez obzira koliko pokušavao da me zaplaši. Recimo im konačno da nam prestanu prebrojavati krvna zrnca… svi smo mi od iste krvi. Svi smo mi ponikli iz ove zemlje.
Bosne i Hercegovine.