Da li je provedba presude Sejdić-Finci uslov za evropski put BiH ili bacanje prašine u oči narodima koji žive na ovom području. Zapravo u suštini o provedbi presude moglo bi se postaviti mnogo pitanja zbog čega ona nije donesena i za ostale nacionalne manjine koji su ovakvom evropskom presudom dis-kriminirane... Zapravo u suštini o provedbi presude moglo bi se postaviti mnogo pitanja zbog čega ona nije donesena i za ostale nacionalne manjine koji su ovakvom evropskom presudom dis-kriminirane, i zbog čega se digla tolika halabuka oko dva pretendenta nacionalnih manji-na židovskog i romskog naroda za predsjedavajućeg predsjedništva, kada u BiH ima još nekoliko desetina nacionalnih manjina. Uzme li se u obzir da je u Banjaluci jevrejski na-rod do Drugog svjetskog rata imao 187 stanovnika i za vrijeme tog rata doživio ono što se zna, zahvaljujući ovdašnjoj politici on je danas sveden na brojku koju u osnovnoj školi uče đaci prvaci. Pa i pored toga oni su u to vrijeme imali sinagogu i svoje groblje u Bori-ku, kojem su lokalne komunističke vlasti naprosto zatrle sjeme, da bi na tom mjestu pod-igle prvo tenisko igralište a kasnije na istom otvorili novo pravoslavno groblje.
Romi, ko-ji su skoro svi bili muslimani i daleko najbrojnija nacionalna manjina, na području Vesel-og Brijega sve do posljednjeg rata imali su svoje groblje u kojem je aktuelna vlast zabra-nila ukop, nakon što su u ratu protjerali cjelokupno romsko stanovništvo, dok ostale naci-onalne manjine nisu posjedovale svoja groblja niti bogomolje, niti ih Evropa ikada spo-minje, osim da se mora sprovesti presuda Sejdić-Finci, što znači usvajanje zakonodavstva EU u području obrazovanja, javnog zdravstva, imigracije i manjinskih prava. A ona pod-razumijevaju prava za manjine kao i za sve konstitutivne narode, i da ljudi žive u svojoj imovini, što nije slučaj u Banjaluci gdje je sa gradskog područja Gornjeg Šehera tačnije Suturlije tokom posljednjeg rata ubijeno dvoje, premlaćeno na desetine ljudi i na kraju cjelokupno stanovništvo protjerano. Prije rata u Suturliji je živjelo oko tri stotine stanov-nika od toga polovina Roma u 43 domaćinstva i još toliko Bošnjaka u četrdeset domaćin-stava.
Da se ovdje ništa slučajno nije dešavalo o tome govore današnje slike da nakon sedamnaest godina od završetka rata romsko naselje u Suturliji postoji samo u ruševina-ma bez stanovnika, dok u prvom dijelu živi ukupno osam odraslih Bošnjaka, od toga je samo jedan zaposlen u privatnoj firmi. Kako cijelo naselje u poratnom periodu osim boje za farbanja mosta nije dobilo niti jednu donaciju, ta činjenica je itekako utjecala da u Sut-urliji nema povratka. Ustvari to je jedina investicija koju je grad uložio u naselje koje je što treba da se zna, on iselio i devastirao, tako da se u romsko naselje niko nije vratio, pa je zahvaljujući gradu i svima koji se navodno zalažu za sprovođenje presude Sejdić-Finci pripala zasluga što je nekadašnje izletište i kupalište Suturlija sablasnim izgledom primo-ralo izletnike da ga zaobilaze u širokom luku, jer ovdje ništa drugo nije ostalo osim nep-resušnog izvora i pokojeg zaljubljenika u vještine penjanja po strmim stijenama.
Kako je nestalo Roma sa njima je nestalo i rijeke Suturlije kojoj su novopridošli stanovnici ovih krajeva presjekli izvorišta, a uz nju je nestalo i brane zamišljene mini hidroelektrane ne-daleko od romskog naselja koju su junaci tokom rata minirali.Tako je do danas ostala sa-mo legenda da je na području Devinice ili Sećija kako su to mjesto mještani zvali, posto-jao podzemni ''Kaurski mejtef '' i sjećanja, da je na tom području živjelo 150 Bošnjaka i isto toliko Roma, tako da uopšte više nije bitno hoće li biti sprovedena fiktivna presuda Sejdić-Finci, i koga bi Sejdić predstavljao ako nema više od dvije hiljada Roma koliko ih je živjelo na području Banjaluke i Klašnica.
Iz Banja Luke pripremio: Rešad Salihović