Mislim da bi ocjena trebala biti pozitivna, pogotovo ako se uzme u obzir da smo zbog poznatih dešavanja oko našeg Saveza imali samo 10 dana da selektiramo novu mladu reprezentaciju, koja je imala prvu kvalifikacionu utakmicu 02.06.2011. godine, a ja sam za selektora postavljen 15.05.2011. godine. Isto tako treba imati u vidu da smo pet utakmica gostovali, a samo jednu igrali na domaćem terenu, a osvojili 10 bodova.

ŽURNAL: Da li su rezultati odraz stvarne kvalitete igrača kojima raspolažete?

Svakako da jesu. Ova reprezentacija je još uvijek u stvaranju, ali su do sada pozivani igrači dokazali da se uz ispravno vođenje mogu suprotstaviti svakom protivniku bez obzira na mjesto odigravanja.

ŽURNAL: Koji su limiti ove reprezentacije?

Možda je pogrešno u ovom trenutku tražiti limite. Ova reprezentacija nije još pokazala sve što može, a uz dodatnu selekciju koja će uslediti, mislim da će biti kvalitetnije popunjena određena mjesta u timu koja su se pokazala nedovoljno kvalitetnim.

ŽURNAL: Koliko je vaša selekcija drugačija od ranijih selekcija i koji je vaš kriterij kada se odlučite pozvati nekog mladog fudbalera da igra za reprezentaciju?

Drugačija je što u svaku utakmicu ulazi sa jasnom namjerom da pobijedi i bez mnogo respekta prema protivniku. Dakle, prošla su vremena u kojima se težilo samo učestvovati. Kriterijumi za odabir su, uz kvalitet igrača, i karakter te prilagođavanje sopstvenih kvaliteta kolektivu. Želim da stvorim zdrav kolektiv, a u njemu će uvijek imati mogućnost doći do izražaja i individualni kvalitet. Jedan od osnovnih uslova odabira je i taktička disciplina u igri.

OBEZBJEĐUJEM NOVU SELEKCIJU KOLEGI SUŠIĆU

ŽURNAL: Prema dosadašnjim rezultatima koje je ostvarila mlada reprezentacija BiH, možemo li očekivati da se u jednom momentu uspješno izvrši “smjena generacije”?

To i jeste svrha postojanja mlade reprezentacije, a ja bih lično bio najsretniji da pored plasmana bar u baraž, obezbijedim kolegi selektoru “A” reprezentacije Sušiću, što više reprezentativaca za naredni period.

ŽURNAL: Mnogi vas smatraju jednim od najperspektivnijh trenera u regionu. Od koga ste učili ovaj posao i kakve su vam ambicije?

Pozitivne kritike svakako gode a to je i satisfakcija za moj dosadašnji rad i uspjehe. Ja svakodnevno učim i pratim sva dešavanja u svjetskom fudbalu. Sarađivao sam sa mnogim domaćim stručnjacima i od svakoga uzimao ono što sam smatrao da će mi biti korisno. Naravno da imam svoju filozofiju igre i organizacije, tako da ću svakodnevnim temeljitim radom, nadam se, postići i svoje lične ciljeve i ambicije a oni su veoma visoki. Ako se rezultati naprave u ovim okolnostima i uslovima u kojima mi radimo, onda ne vidim problem za rad u uređenim zemljama.Treba imati sreće i biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, a znanje nije sporno. Želim raditi ovaj posao na najvišem nivou.

ŽURNAL: Neki vas kritikuju zbog sistema na osnovu kojeg birate igrače za reprezentaciju. Poslednja se odnosila na račun “izbjegavanja” igrača NK Čelik. Kakakv igrač mora biti da bi zaigrao u prvoj postavi i uopšte za mladu reprezentaciju?

To i jeste jedan od najvećih problema u radu selektora kod nas. Očigledno je da je do sada bilo biranja po “raznim” osnovama. Ja sam bio jasan u startu da me interesuju igrači koji će najbolje predstavljati svoju zemlju. Već sam naveo osnovne uslove za pozivanje, a ono što je najbitnije, jeste da me ne interesuje ko gdje igra i kako se zove. Sa druge strane, ja niti mogu niti hoću da molim kolege trenere premijerligaških ekipa da stavljaju u tim mlade igrače koji bi bili kandidati za mladu reprezentaciju. Konkretno, ružna je konstatacija da izbjegavam igrače iz “Čelika”, jer to može konstatovati samo neko ko želi da unosi konfuziju, a ujedno da ne bude realan. Aldin Šišić je igrač iz “Čelika” koji je bio pozivan od početka okupljanja ove reprezentacije, a u svom klubu je jedini ispod 21 godine koji igra. A zašto ga nije bilo u poslednjem okupljanju, treba njega pitati.

ŽURNAL: Bosna i Hercegovina je specifična i po tome da pojedini igrači ne žele da igraju za reprezentaiju države u kojoj su se rodili ili u kojoj žive. Kako se nosite sa tim problemom?

Tih dešavanja je bilo i uvijek će ih biti. Nikoga ne treba tjerati niti moliti da igra za svoju državu. Ja sam rekao da me interesuju igrači koji znaju da cijene grb koji nose na prsima. Mislim da sam jasan.

ŽURNAL: Mnogi kvalitetni igrači koji žive vani, a porijeklom su iz BiH, radije igraju za Hrvatsku ili Srbiju. Šta se može učiniti da se to promijeni?

Već sam rekao da je to njihovo opredjeljenje. Možemo učiniti da ispravno svi selektiramo i kvalitetno radimo, te da osnovni kriteriji budu fudbalski, a ne neki drugi.

ŽURNAL: Verujete li u jedinstvo fudbalske reprezentacije BiH?

Apsolutno.

ŽURNAL: Da li je moguće da u jednom momentu za A reprezentaciju BiH igraju pripadnici sva tri naroda i da li vidite sebe kao nekog ko će to omogućiti?

Pa naravno, sva drugačija razmišljanja ne vode u dobrom smjeru.

ŽURNAL: Imate li pomoć bh. fudbalskih stručnjaka vani koji bi vam mogli preporučiti neke talentirane Bosance i Hercegovce?

Da i svakodnevno se čujem sa njima.

NE MOŽE BEZ POLITIKE

ŽURNAL: Većina vaših izabranika igraju u Premijer ligi BiH. Kako vi ocjenjujete bh. ligu i da li je uopšte moguće da iz takvog ambijenta nastane jedna respektabilna selekcija?

Mislim da jeste, a protivnik sam razmišljanja da je svaki igrač koji igra u nekom drugoligašu u Evropi bolji od igrača iz naših klubova. Svaki kvalitetan igrač iz inostranih klubova je dobrodošao ali ako imamo i ovde kvalitet, zašto im ne dati šansu. Tako pomažemo da i naša liga dobija na kvalitetu. Ja sam šansu dao mnogima iz naše lige i do njih je kako će je iskoristiti, a dopuna mora uslijediti ukoliko kvalitet nije dovoljan.

ŽURNAL: Da li bi eventualna regionalna liga popravila selekciju kvalitetnih igrača i kakav je inače stav o toj ideji?

Mislim da bi takva liga mnogo unaprijedila stanje u fudbalu svih zemalja koje bi učestvovale, a kvalitet bi se sigurno popravio.

ŽURNAL: Kako komentarišete poslednju izjavu Milorada Dodika da entiteti trebaju imati zasebne reprezentacije?

Politika me apsolutno ne interesuje, ali nažalost izgleda da bez nje ne može. UEFA postavlja pravila i kako oni kažu, tako mora biti.

ŽURNAL: Praksa je u fudbalskom svijetu da trener mlade reprezentacije u jednom momentu postane prvi čovjek i A reprezentacije. Da li vidite sebe kao nasljednika Safeta Sušića?

Ako trener ima najviše ambicije, onda mu ne treba to uzeti za zlo. Naravno da je u ovom trenutku naš selektor Sušić idealno rješenje i da radi odličan posao. Naša saradnja je na izuzetno visokom nivou i iskrena. Svakodnevno jedan drugome pružamo podršku. Da li naslednik Sušića ili nekog drugog selektora u nekom budućem vremenu, možda i dođe vrijeme za mene, jer vrijeme i rezultati su najveće mjerilo.

ŽURNAL: Kakav imate odnos sa Komitetom za normalizaciju Fudbalskog saveza BiH i kako vi ocjenjujete ulogu Ivice Osima?

Korektan i profesionalan, sa jasno izraženom podrškom. Pričati o Ivici Osimu, a ne saviti se do zemlje u znak poštovanja bilo bi nekorektno. Meni je pripala izuzetna čast a čini mi veliko zadovoljstvo da sam u prilici da blisko sarađujem sa takvim čovjekom. Njegova uloga je nemjerljiva u svim poslednjim dešavanjima u i oko našeg Saveza.

ŽURNAL: Ima li bh. fudbal budućnost?

Da mislim da nema ne vjerujem da bih bio aktivni učesnik svega ovoga. Uvijek sam optimista i ako smo svi na istom zadatku i poštujemo jedni druge, a svako radi svoj posao, rezultati moraju doći.

Izvor vijesti: zurnal.info