Konačno se privodi kraju saga o Fabrici duvana u Banjaluci. Naravo, kao što su svi i očekivali, zaposlenici su ga ispušili, ili......

Naime, kako otkriva Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), novim regulacionim planom Banjaluke, na mjestu gdje se nalazi Fabrika duvana, predviđena je gradnja poslovnih i smještajnih objekata.

Fabrika je još prošle godine izbrisana iz regulacionog plana Banjaluke i na njenom zemljištu u centru grada ucrtani su budući poslovni i smještajni objekti.

Buka portal je o tome pisao podrobno prije par mjeseci.

I svi su znali da je riječ o prljavim poslovima. Radilo se o klasičnim mafijaško-vlastodržačkim dilovima. Svi,od malih akcionara, zaposlenika, sindikata, ekonomista, pravnika...

Jedino su Vlada na čelu sa Aleksandrom Džombićem i tadašnji vlasnik Nebojša Antonić (a danas stanovnik zatvora na Tunjicama) smatrali da je sve regularno i po propisu.

Danas je svima jasno da je Antonić zapravo bio instruisan da, poslujući preko svoje privatne firme „Antonić trejd", isisava kapital Fabrike duvana „Banjaluka", uništava i dokusuri ono malo jada i čemera, kako bi cijena bila dodatno spuštena u budućem tenderu.

Zlatibor Koljančić, predsjednik Udruženja malih akcionara fabrike, zato sa razlogom navodi:
,,Vjerujemo da je njegov cilj bio da uguši Fabriku !“

Koljančić dodaje za CIN da mu je Antonić jednom prilikom rekao kako je zemljište na kome se Fabrika nalazi idealno za novi poslovni kompleks.

U čitavoj priči, mafijaš Antonić ispade najpošteniji i najiskreniji.

Zlatna duvanska koka

Brojke kažu da je Fabrika duvana vlasnik blizu 23.000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta. U Poreskoj upravi RS kažu da je tržišna vrijednost parcela na tom području 650 KM po metru kvadratnom. Po toj računici, zemljište fabrike vrijedi oko 15 miliona KM.

Ovo je bio i više nego dovoljan razlog da Grad Banjaluka krene u ,,prenamjenu“ - čitaj uništenje - i prostora i Fabrike duvana. Tako Skupština grada nije čekala urbanistički plan, već je u decembru prošle godine usvojila regulacioni.

Dakle, prije bezmalo godinu dana, gradski oci su znali šta će i kako sa fabrikom.

Fabrika faktički ne postoji već godinu dana. Ona je prošle godine izbrisana iz regulacionog plana Banjaluke i na njenom zemljištu u centru grada ucrtani su budući poslovni i smještajni objekti. Trebalo je samo brzo raditi. A hića je bila tolika da su projektanti završili samo regulacioni plan, bez urbanističkog, jer je zavod otišao u stečaj.

Kako god, plan daje mogućnost vlasniku da fabričku zgradu pretvori u hotel, a okolne skladišne i administrativne objekte sruši i na njihovom mjestu sagradi trgovačke centre, banke i ugostiteljske objekte...

Gradske vlasti se pravdaju, mada u inertnoj zemlji i nemaju potrebu za tim, niti imaju kome, kako su obavještenja o planu davale u službenim glasilima i na internet stranici gradske uprave. Istina, ali sa malom zadrškom - ni u jednom od njih nije objašnjeno da je reč o promjeni namjene zemljišta Fabrike. Plan je izmijenjen taman prije prodaje. Baš kad treba.

Prednosti neobaviještenosti

Miroslav Marinković, predsjednik sindikata radnika Fabrike, strahuje da će regulacioni plan biti magnet za buduće kupce koji će ovo preduzeće htjeti zbog atraktivne parcele, a ne zbog proizvodnje:

..Za novi plan saznali smo početkom ljeta ove godine iz privatnih izvora, a poslije hapšenja Nebojše Antonića, većinskog vlasnika Fabrike duvana, pisali smo Vladi RS i zatražili da spreči propadanje preduzeća, koje traje već punih pet godina, i njegov odlazak u stečaj i likvidaciju” - kaže za CIN Marinković.

Pošto je Vlada RS zatražila raskid ugovora o privatizaciji Fabrike duvana „Banjaluka" i najavila da će tražiti novog kupca, sindikat radnika strahuje da budući interes neće biti proizvodnja cigareta, već atraktivno zemljište fabrike u centru grada.

Dabome da u ovakvoj zemlji predsjednik jednog sindikata o sudbini svog preduzeća saznaje iz privatnih izvora, i dabome da je preduzeće propalo poodavno, i naravno da nikome neće biti u interesu pokretanje bilo kakve proizvodnje cigareta, nego prodaja građevinskog zemljišta. Naravno da su u ovoj priči oko budućeg građevinskog zemljišta radnici zadnja rupa na svirali i biće po njih sjano ako se desi bilo kakav stečajni postupak.

Vlada nikad ne puši

Zanimljivo je obavještenje ,,ekološki osviještene” Vlade RS, kojim se pravda prestanak postojanja Fabrike duvana na sadašnjoj lokaciji.

Naime, Fabrika je u milionskim gubicima, mašine su zastarjele, a dosadašnji vlasnik je više trgovao tuđim cigaretama nego što je proizvodio, navodi se iz Vlade. Ne navodi se da je to Vlada znala poodavno i ne navodi se zašto se istom brzinom ne rješavaju identični privredni, pa i imovinsko-pravni sporovi u nekoj od vukojebina Srpske.

Kako bi se opravdala ubrzana pljačka, predstavnici Vlade ističu da ,,nije u redu da u gradu postoji jedan takav zagađivač. I uopšte nije u redu da se u gradskom centru nalaze industrijski objekti”.

Kao, do sad je bilo u redu?! Boli briga predstavnike gradske i republičke vlasti za pluća narodna. Riječ je o klasičnom interesu i ništa više od toga. A vjerovatno je pitanje vremena kad će nekom gradskom regulativom, a sve u svrhu ,,ekološke osviještenosti”, biti protjerani svi proizvodni pogoni i na njihovom mjestu izgrađeni budući stambeni prostori.

Doduše, ovo “proizvodni pogoni”, moralo bi ići pod debele navodnike, jer su u ingenioznoj privatizaciji ti pogoni raskućeni, demontirani i devastirani.

Što se tiče radnika Fabrike duvana u Banjaluci, oni će i dalje da puše, sa ili bez svoje fabrike, a ista je sudbina i resto radnika u banjalučkim umirućim preduzećima. Cigareta, radna knjižica i biro.