Uz epitete krajiške ljepotice i grada na Vrbasu za Banju Luku se vežu mnogi simboli, a neki od njih su jedinstveni samo za ovaj bosanskohercegovački grad.

Pored prepoznatljivosti čuvenog banjalučkog ćevapa, stogodišnjim alejama kestenova, lijepim ženama i tvrđavi Kastel, Banja Luka se pamti i po dajaku. Čamcu koji se više od jednog vijeka ručno izrađuje i vozi samo uz obale grada na Vrbasu.

Niko sa sigurnošću ne može da kaže kad je čamac prvi put zaplovio Vrbasom, ali zaljubljenici u dajak ističu da postoji više od 150 godina.

Uz svakodnevna krstarenja koritom najveće banjalučke rijeke, dajak je svoju slavu stjecao na mnogim kulturnim i turističkim manifestacijama. Treba li napominjati da je "Ljeto na Vrbasu" nezamislivo bez ovog banjalučkog simbola i da su rijetki oni koji se već decenijama ne oduševljavaju njegovom ljepotom.

Nekada se dajak koristio za prevoz robe i putnika sa jedne obale Vrbasa na drugu, jer u Banjoj Luci nije bilo toliko mostova. S vremenom, mostovi su povezali podijeljene banjalučke obale, a čamac je počeo da služi za razonodu i kao atrakcija tokom vrelih ljetnih mjeseci.



Dajak ima svoj specifičan oblik, koji je prilagođen Vrbasu, a decenije su potvrdile da se i rijeka na neki, samo njoj znan način, prilagodila njemu. Čamac je dugačak u prosjeku od šest do devet metara, a pravi se od uglavnom od drveta jele.

Naziv je dobio po komadu drveta ili štici kojim se čamac gura kroz vodu kako bi imao potrebno ubrzanje. Štica dajak koristi se zbog relativno male dubine gdje veslo ne bi bilo od pomoći.

Iako je dajaka u Banjoj Luci danas mnogo manje u odnosu na period prije rata istinski zaljubljenici u ovaj čamac obećavaju da on nikada neće nestati. Njihovo obećenje potvrđuje činjenica da kortitom rijeke Vrbas i danas krstari blizu 50 dajaka.

Izvor vijesti: Sarajevo-x