U naš glavni grad, na izborima za Mjesne zajednice u naseljima Starčevica i Centar 2 desio se prevrat. Nisu pobjedile niti pozicija niti opozicija, nego nezavisne grupe građana okupljene oko ideje da može, treba i mora bolje.

U intervjuu za BLIN MAGAZIN govore Peđa Stanković, novi predjsednik MZ Centar 2, te Dražen Milosavljevićem, Đorđe Đurđević i Branislav Vučić – Vučko iz neformalne grupe građana 'Starčevica – kuća svih nas'.

 

Razgovarao: GROF ĐURAZ

Po prirodi sam skeptik. Ne vjerujem nikome, pa ni samom sebim. Nisam se mirio sa naslovima drugih medija koja su pratila taj prevrat. Uzeo sam stvar u svoje ruke te lično upitao nezavisne kandidate nekoliko pitanja.

Svojim odgovorima  otklonili su moje dileme u njihove namjere, te pojasnili suštinu svog aktivizma, koju ću nesebično da podjelim sa vama, uvaženim čitaocima. Sudeći po odgovorima mojih sagovornika bombastični naslovi  poput 'Veliki gubitak SNSD-a' ili  'POČETAK REVOLUCIJE' nisu baš u skladu sa motivima. Da li je u pitanju revolucija, evolucija, politika ili nešto treće – zaključite sami.


BLIN: Šta vas je motivisalo i pokrenulo da se kandidujete na izborima za Savjet mjesnih zajednica?

Peđa: Nije ovo nikakva politička revolucija. Mi hoćemo da promjenimo razmišljanje vlasti, a i građana, da nam pomognu, da svi zajedno uspijemo. Po mom mišljenju, pobjedom nezavisnih kandidata u MZ, najviše će profitirati sama Gradska uprava. Kako? Pa, od sada će imati prave informacije sa terena, do njih će dolaziti glas običnog naroda i tačno će znati koji su problemi, čijim bi se rješenjem dovelo do kvalitetnijeg života. U slučaju opstrukcije od strane GU i ignorisanja glasa naroda i naših inicijativa, sljedeći korak bi bio udruženo djelovanje nezavisnih u cilju promjene lokalne vlasti. 

Dražen: Mi smo rekli da je to evolucija, a ne revolucija. Bitno je za ovaj mikro nivo organizacije društva da imaš pravo da se pitaš gdje tvoje pare završe i troše. Ako nije socijalizam nego je liberalni kapitalizam, ako uzimamo već takve stvari od Amerike, onda je logično da se poreski obveznik pita gdje odlaze njegove pare? Moj motiv je bio da probam doprinijeti zajednici, bez da u tom vidim ličnu korist.

BLIN: Kako ste saznali za izbore i na koji način ste se organizovali?

Dražen: Za izbore se uopšte nije znalo. Vidio sam jedan mali plakat na autobuskom stajlištu za čitavu Starčevicu, a obišao sam je cijelu  da vidim da nema još koji. Oni to rade da se ne zna, izbori se organizuju da se ne zna vrijeme održavanja i da dođu samo ljudi koji su od onog ko ih organizuje, tj. da oni prođu. Nakon toga, Đorđe Đurđeviće, Ognjen Dubočanin i ja, pokrenuli sam grupu i počeli smo sa aktivizmom i kandidaturama. Pozvali smo mlade ljude na Starčevici koji su poznati ljudima iz naselja, koji su tu odrasli. Prosjek godina nam je 30,  mladi smo spremi da radimo.

Računali smo da bi dobili povjerenje komšija, jer nas znaju ljudi. Nismo tu od juče. S druge strane nismo  neka domicilna grupa koja će da diskriminiše nekoga. Mi radimo za sve, kao što ime kaže – 'Starčevica kuća svih nas', za razliku od onog  sebičnog i egoističnog –  'Moja kuća'. Moje, pa moje, pa se i ponašaju kao da je njihovo a drugi koji nisu u toj grupaciji, u toj kući su kao neki podstanari koji plaćaju režije.

Peđa: Razlozi moje kandidature su neispunjena obećanja. Godine 2009. je obećano igralište, rješavanje problema parkinga, kontejnera. Htio sam da se žalimo, te smo otišli u Mjesnu zajednicu ne znajući da postoje izbori. Tamo je bila žena, referent, koja nam je rekla: 'Sinko ovdje niko osam godina nije organizovao sastanak'. Mi smo pitali kako da ih smjenimo ako ništa ne rade, a ona nam je rekla da su izbori za koji dan, te smo se pokrenuli. Okupio sam istomišljenike iz naselja i počeli smo sa kampanjom dva dana prije izbora. Pravili smo plakate i pitali komšije: 'Da li znate ko je predsjednik mjesne zajednica i čime mjesna zajednica treba da se bavi?'. Ljudi nisu imali pojma.

BLIN: Zašto je došlo do diskvalifikacije pojednih ljudi sa vaših lista?

Peđa:  Kod nas je samo diskvalifikovan bio doktor Velibor Talić, uz objašnjenje da njegova ulica ne pripada našoj mjesnoj zajednici Centar 2. Mada mi imamo odluku od gradske uprave o osnivanju mjesnih zajednica, gdje njegova ulica pripada, al' su nama na licu mjesta dali objašnjenje da pripadaju neparni brojevi, a parni ne pripadaju, a to tako ne piše.

Dražen: Problem je tumačenje Pravilnika o organizovanju zborova građana. Tamo piše da je rok za podnošenje prijava i potpisa tri dana prije izbora pošto mi kao nezavisni kandidati trebamo predati spiskove sa potipisima podrške najmanje pedeset stanovnika registorvanih u biračkom spisku. Više o tome može da vam kaže Đorđe, jer je on direktno osjetio posljedice na svojoj koži.

ĐORĐE ĐURĐEVIĆ ZA BLIN U VIDEO PRILOGU:

VIDEO

   
BLIN: Mjesna zajednica zvuči kao naslijeđe komunističkog sistema. Mislite li da će taj vid organizacije ponovo da zaživi u našem narodu i da će ljudi povratiti povjerenje u mjesne zajednice?

Peđa: Mi upravo želimo revitalizaciju mjesnih zajednica i da se poveća uticaj na rad gradske skupištine od strane zajednice. Ne može grad znati šta treba mjesnoj zajdnici ako ne dobije informaciju, kao što ni mjesna zajednica ne može znati šta treba određenoj zgradi ili ulici ukoliko nema razmjene informacija. Jako je važno samoorganizovanje. Nekada kao klinci smo čistili naselje, čupali travu, radili i nikom nije bilo teško. Danas niko neće da mrdne džaba. Odmah ljudi misle da će tu neko da se ugradi i zaradi neke pare na račun tvog volonterskog rada. Evo jedan komšija iz glavne partije se, takođe, prijavio, al' ja to nisam znao i zbog toga što nam je jedan kandidat skinut sa liste morali smo izbarati još jednu osobu za Savjet da se ne bi izbori poništili. Par dana nakon toga sretnem tog komšiju i pitam ga zašto nije rekao da se kandidovao možda smo mogli i sa njim da uspostavimo saradnju? Njegov odgovor je bio da mu se ne da gnjaviti sa tim i da je tu bio zbog tih 80 maraka.

Dražen: Peđa je u pravu. Neće niko da da svojih leđa. Svi vide prevaru. Vjeruj mi da je većina ljudi koji su se prijavili na te izbore  imali finalni cilj onih 80 KM ili 150 KM. Ljudi znaju da se tu ništa ne radi i dembelani, da se eventualno trebaju sastati svaki drugi mjesec i privljuju se bukvalno zbog tih para. Mene je zvao protivkandidat da mi kaže kako je pričao sa gradonačelnikom i Gavranovićem kako će te naknade vjerovatno biti ukinute tako da se ne moram kandidovati i cimati bezveze. Ja sam mu rekao da smo se mi već tih naknada odreklli u korist đaka studenata ljudi sa potrebama. Tu je ostao bez teksta.

BLIN: Kako je zamišljeno vaše funkcionisanje i organizovanje?

Peđa: Najvažnije bi bilo da se otvorimo prema građanima i da građani imaju veći pristup informacijama te da imaju pristup Mjesnoj zajednici tj. Savjetu. Pravili bi  baze podataka. Unaprijedili bi rad mjesnih zajednica i modernizovali ih. U tom cilju bi napravili sajt koji bi bi aktivan gdje bi građani mogli aktivno komunicirati. Shvatamo da nisu svi informatički pismeni, te bi bilo i sadunče za prijedloge, peticije, probleme, želje i potrebe građana. Tako bi najbolje došli do informacija šta je tu prioritet. Te prijedloge i inicijative bi stalno slali ka Gradskoj upravi, u nadi da će biti efikasni u njihovom rješavanju. Takođe, izdjelili bismo mjesnu zajednicu na manje jedinice i podijelili odgovornosti.

Dražen: Mi nismo vlast. Nemamo mogućnosti da  donosemo uredbe i zakone. Ne raspolažemo novcem. Bukvalno smo posredinici između običnih malih građana i gradskih vlasti. Savjetodavno tijelo. Suština je da se prave projekti, inicijative, prijedlozi i da se uključe obični ljudi. Evo primjer. Svako bi dobio ulicu u svojoj nadeležnosti. Svako bi od nas dalje kontaktirao sa odgovornom osobom zajednice etažnih vlasnika ili ako su u pitanje kuće, našli bi povjerenika za te ulice s kojima bi se komuniciralo. Dakle izdijeliti mjesne zajednice na još manje jedinice. Ako neko neće da radi, a preuzeo je odgovrnost, npr. zajednice etažnih vlasnika, očekujmo od građana da ga prijave pa da mi možemo da reagujemo i da mu pravimo problem jer neće da radi za svoje građane.

BLIN: Koji su vaši planovi za Centar i Starčevicu?

Peđa: Od 78 godine je u planu da iza naselja Ante Jakića bude igralište. Tu su nekada stanari pravili turnire u malom fudbalu. Znalo je biti po nekoliko hiljada ljudi na tim turnirima. Pred prošle lokalne izbore obećali su da ćemo dobiti igralište, da će se riješiti problem parkinga i kontejnera. Ništa od toga nije riješeno. U zgradama ne radi jedan ili oba lifta, krovovi prokišnjavaju, trebamo nove fasade,imamo problem sa kontejnerima i parkiranjem, kao i sa neiskorištenim poslovnim prostorima u prizemlju zgrada koji propadaju umjesto da se uradi neka inicijativa i zaposle ljudi koji bi tu radili. U našem planu je da se svi odreknemo honorara, što bi iznosilo oko 1000 KM mjsečno. Te pare bi čuvali na zajedničkom računu, te bi po završetku mandata, u slučaju da se ne dobije igralište, sami platili izgradnju istog. Imamo namjeru da pokrećemo inicijative i da radimo sve ono što treba, a što nije rađeno osam godina.

Dražen: Planovi su slični kao što ima ekipa iz Centra. Radili bismo besplatno, a novac od honorara usmjerili bi u stipendiranje najboljih učenika i studenta jedan mjesec, zatim bi sljedeći uložili u kupovinu namjernica za socijalno ugrožene porodice. Pošto sam medicinar, zalagao bih se da se najmanje tri puta godišnje organizuje besplatno mjerenje šećera u krvi i pritiska, te bi radili na edukaciji građana. Tu su i inicijative za popravke stepeništa, zatim za sređivanja klizišta koja postoje na Starčevici, pravljenje dječijeg ski lifta, sportske i kulturne aktivnosti. Dakle, nećemo sjediti skrštenih ruku. Želimo svojim primjerom da pokažemo da novac nije najvažniji i da se nešto može uraditi za opšte dobro bez ugrađivanja.

Za kraj, umjesto pozdrava i zahvala, prenosim vam mišljenje svog kolege umjetnika, Vučka, koji je poznat našim čitaocima kao bubnajar Krajiških trubača. Zašto se aktivirao i koje je njegovo viđenje stvari? Vučko: Grad i društvo se podijelilo na prehrabre i prestarašene. Znam za slučaj gdje je čovjek u svom dvorištu reklamirao vlastitu firmu pa mu je komunalna skinula reklamu, jer tada nije bio kući. Kada se vratio, ponovo je postavio reklamu, a zatim je privatno prijetio komunalnim policajcima. Reklama mu još uvijek stoji u dvorištu. Mi smo dugo bili u toj grupi prestrašenih, al' sada više nismo. Mislio sam hajde, neću da talasam, riješiće se stvari, imam ja i svojih problema, al' moji su problemi postajali veći zato što su „oni“ bili nezajažljivi. Ne govorim samo o svojim problemima. Moje je problem i ako moj komšija ima problem. Čujem ja kada moj komšija jauče kada mu dođe račun za struju pa psuje sve od samoga vrha do samoga dna. Samim tim osjećam da i mene psuje jer sam i sam na dnu. Ne želim da budem Robin Hud niti neki izmišljeni junak, al' mislim da je vrijeme da se probudimo. Ne mislim ja da radimo kapitalne projekte tipa pasarele i ostalo. Za mene je kapitalni projekat usrećiti ugoroženu porodicu sa kapitalnom vrećom brašna ili sa kapitalnih pet litara ulja ili pet kila mese, takođe kapitalnih, a čitaoci će shvatiti značenje riječi 'kapitalno'. Nećemo da se vežemo ni za kakve projekte koje je napravio SNSD jer oni nisu ništa napravili. Sve što su 'napravili', napravili su od naših para koje smo odvajali kroz poreze i dadžbine. Niko ništa nije napravio,  ne budimo u zabludama. Kontejneri su sve prazniji, a bandere i drveća puni smrtovnica. Onda neko kaže da se ne umire od gladi. U redu, ne umire se od gladi ali se umire od teškog života, a težak je život kada stvari nisu sređene. Debelo podvuci da nismo preuzeli nikakvu vlast, već samo inicijativu.  Ako budemo radili, a to ne bude kako treba, povućemo se. Nećemo biti tu četiri godine ako ne bude rezultata. Nikakva revolucija se nije desila. Revolucija ima žrtve, ovdje nema žrtava, revolucija ima ideologiju, mi nemamo ideologiju, mi imamo potrebe. Potrebe su normalan zatvoren šaht, ležeći policajac tamo gdje se djeca igraju, normalna stepeništa. Opozicija bi sada nas iskoristila kao živi štiti, pa ako mi popušimo, dobro, a ako popušimo počeli bismo sebi pripisivati. Ne. Nismo srušili SNSD, nismo šurovali sa PDP-om, sa DNS-om, mi im svima nudimo saradnju i da Starčevica zaista bude kuća svih nas. Otvoreni smo prema svima. Probleme ne možemo rješavati obećanjima nego radom.

Izvor vijesti: BLIN MAGAZIN