- U ovaj posao ušla sam iz velike ljubavi prema ocu, a kao dvanaestogodišnja djevojčica počela sam da radim taj posao, istovremeno idući u školu - priča Emina.

Tajni recept prenošen je s koljena na koljeno i nije se mijenjao već decenijima. Sve je ostalo isto, kaže njegova nasljednica, osim oblika, koji se mijenjao uporedo s napretkom tehnologije.

- Moj tata je to najbolje radio. Čak je napravio i lijevak iz kojeg istog trenutka izlaze sve četiri štanglice ćevapa. Takođe je uradio lijevak za šiš ćevap. Muhamed Hamzić Bili, od strica sin, inače vlasnik "Banjalučanke", modernizovao je šiš i prvi ga je počeo praviti. Na ideju o tome da bi se to moglo raditi došao je putujući kroz arapske zemlje - priča naša sagovornica.

Ovim zanatom s velikom ljubavlju bavi se već skoro pola vijeka, a recept nije mijenjala, jer se pridržava savjeta svojih predaka.

- Možda samo oblik ili nešto drugo modernizovati, na primjer ako gost želi da jede viljuškom ili nešto slično. Nekad se ćevap jeo isključivo čačkalicom. Povremeno smo dodavali kajmak, po želji gostiju - rekla je, dodavši da je jelovnik osvježila dodajući piletinu, teletinu, krpice i slično.

To njeni, kaže, nisu radili, ali ona je uvela novinu, jer se sad manje jedu ćevapi.

- Ljudi iz dijaspore vole ćevape, ali omladina baš i ne. Mladi više vole pice - čudi se trendovima koji su okupirali današnji mlađi svijet.

Ipak se ćevapi kod njih i dalje najviše traže, vrlo rijetko da neko traži nešto drugo.

Da su i drugi članovi porodice srođeni s porodičnim biznisom, makar se nalazili i na drugoj tački meridijana, potvrđuje primjer Emininog sestrića.

- On u Holandiji ima fabriku ćevapa i po cijelom svijetu ih prodaje po receptu koji je dobio od mog oca, svog djeda. Taj posao je vrlo unosan, jer i Holanđani i drugi kupuju ćevape - sigurna je.

Otkriva da je zanat, umijeće i ljubav prema pravljenju ćevapa prenijela i na potomstvo. Smailagićeva je ponosna na unuka kom neke tajne već sada pokušava da prenese, a želja joj je da nastavi porodični posao koji je naslijedila od predaka.

- Razmišljala sam i da brendiram Mujine ćevape i valjda ćemo uspjeti u tome. U Njemačkoj ima firma "Ćevabdžinica kod Muje", a to nije ova ćevabdžinica. U Zagrebu isto tako. Voljela bih otići u Beograd i tamo proširiti posao. Otvorićemo uskoro još jednu radnju u Banjoj Luci, nadamo se - otkriva.

Dio tajne o pripremi ćevapa uspjeli smo da dotaknemo.

- Osim junetine i bijelog luka, dodaje se i so, a način na koji to pravim ne bih otkrivala. U šiš ćevap ide isto meso, ali koje se odvoji za šiš. Ide biber, crvena paprika, feferoni, bijeli luk i sos. Ista je smjesa - tajnovita je ova ugostiteljka.

Ekskurzije iz cijele bivše Jugoslavije nisu ni novost ni rijetkost za "Mujinu ćevabdžinicu", a najbolji gosti su Slovenci, Beograđani, Novosađani, kaže Emina. Od poznatih lica na ćevape kod Muje dolaze svi - od glumaca preko pjevača do ministara. Smailagićeva kaže da se nekad i iznenadila posjetama pojedinih ljudi.

- U posljednje vrijeme iznenadila me je posjeta Mlađana Dinkića, a od estradnjaka skoro je dolazila Indira Radić - kaže Emina i dodaje da očekuju da će biti mapirani na turističkoj ponudi grada.

Ova ćevabdžinica diči se i nagradama i plaketama, među kojim je "Zlatna kruna" za dugogodišnji rad.

Autor: Suzana Vukmir 
Izvor vijesti: Fokus