Prije tačno 45 godina
Vrbasom je zaplivio
prvi dajak čamac kojeg
je modelirao i izradio Antonio Zamolo, zvani
Tonći. Nazvao ga je "Lotos", po divnom
vodenom cvijetu. Tim čamcem je stekao
slavu pobjeđujući na svim trkama u borbi s
ljutim protivnicima. Od tada do danas
porodica Zamolo bavi se izradom dajak
čamaca. Ulažući mnogo ljubavi i znanja,
izradili su nekoliko desetina ovih ljepotana.
Danas je glavni majstor Antonijev sin Andrej.

Prilikom naše posjete radionici porodice Zamolo, Andrej i stric mu Mario, koji je instruktor sinovcima, ispričali su da je izrada dajaka veliko zadovoljstvo, kao i vožnja ovim čamcem.

- Naša porodica je najpoznatija, ne samo kao graditelji, već i kao neko ko je najviše puta pobjeđivao na trkama dajaka u posljednjih gotovo pola vijeka. Imamo naruđžbi za jedan-dva čamca godišnje. Primjetno je da se ovaj ljepotan vraća na brzake Vrbasa, što nas posebno raduje. Srećni smo i ponosni jer nastavljamo tradiciju koja je jedan od simbola Banje Luke - priča Andrej i dodaje da bi bili srećniji da se više radi na promociji jedinstvenog, ali prekrasnog čamca koji bi mogao da privuče više turista na brzake Vrbasa.

Andrej nastavlja da objašnjava šta je dajak i kako nastaje.

- Čamac kojeg čamđžija gura dugačkom motkom, dajakom, dugačak je sedam metara i dvadeset centimetara, širok je osamdeset centimetara i dubok tačno 28 centimetara. Pravi se od prvoklasne jelove daske, debljine je oko dva centimetra, spaja se utorima i vijcima, premazuje lanenim uljem, pa temeljnom bojom. Lakiranje se obavlja u dva navrata, kvalitetnim lakovima, to mu dođe kao glanc. Postoji mnogo kombinacija boja, a najčešće su razne nijanse plave, bijele, a i neke druge - ispričao je Andrej.

Ističe da su krma i špic posebna priča. Nikada na Vrbasu, kaže, nećete vidjeti dva čamca sa istim špicevima ili krmom.

- Ovi dijelovi se izrađuju od plemenitog drveta, jasena, javora, bagrema, hrasta, obično u obliku koji podsjeća na zmaja, ađždaju ili neku drugu mitsku figuru koja treba da otkrije karakter vlasnika, odnosno naručioca čamca. A sam dajak je u stvari jelova motka dugačka četiri metra, sa čeličnim vrhom dugačkim 25 centimetara, koja je kovana kod dobrog majstora kovačkog zanata - priča Andrej Zamolo i dodaje da dajak mora biti lagan, ni grub ni gladak, da ne žulja ruku, ali i da ne klizi u njoj zbog svoje glatkoće.

Andrej obećava da će se i u vremenu koje dolazi u njihovoj radionici graditi čamci i pričati priče o velikim pobjedama na mnogobrojnim takmičenjima.
Izvor vijesti: Fokus