Nadomak Banjaluke, u područnoj Osnovnoj školi "Branislav Nušić" u Rekavicama, u jednoj od dvije učionice ove škole u prvoj klupi sjedi šestogodišnji Pavle Dragičević, jedini upisani prvačić za ovu školsku godinu.

Pavle svoju učionicu dijeli sa još četiri starija osnovca, četiri drugara, a meÄ‘u njima, u klupi pored njegove, sjedi njegova sestra Željana, koja je drugi razred.

Tih pet mališana iz četiri školske klupe čine budućnost ovog sela. Iako škola ima dvije učionice, oni koriste samo jednu, dok im druga služi za potrebe nastave iz fizičkog tokom zime.

Školsko igralište koriste kada je lijepo vrijeme te zbog nedostatka djece osim ova tri dječaka fudbal zaigraju i djevojčice, pa im je čak i učiteljica igrač više.

U prostranoj toploj učionici, koju grije peć na drva, juče ujutru su nas dočekali vedri, topli osmijesi vesele petorke Željane, Dejane, Pavla, Jovana i Vlade.

Pavle je u prvom razredu i najbrži i najsporiji, najviši i najniži jer drugih prvačića osim njega nema.

On svaki dan do škole sa sestrom pješači oko kilometar i po. Pavle nam veselo kaže da u školi voli sve, a osim smajlija, kvačica i pohvala, koje dobija od učiteljice, najviše se obraduje nagradama. Na odmorima najviše voli da odmjerava snagu sa drugarima "obaranjem ruku". Juče je pobijedio i novinara "Nezavisnih".

"Prva dva dana sam u školi bio stidljiv, ali brzo sam se uklopio. Drugari jesu stariji od mene, nekada mi pomažu, ali ne puno, jer mi ne treba pomoć. Najviše volim raditi sam", kaže Pavle i dodaje da mu sestra kući ne pomaže u zadaći.

Dodaje kroz smijeh da kući nekada pomaže roditeljima, ali da im nekada i smeta.

U školskoj klupi pored Pavla sjede dvije djevojčice Željana Dragičević, Pavlova sestra, i njena drugarica Dejana, obje učenice drugog razreda, koje su roÄ‘ene na isti dan i zajedno u školi proslavljaju roÄ‘endan. Upravo im je roÄ‘endan bio u nedjelju, a juče su počastile drugare i učiteljicu.

Željana nam je rekla da joj je drago što je njen brat krenuo s njom u školu i što dijele školsku učionicu, te da je izuzetno dobar i malo nestašan.

"Voljela bih da imamo još učenika da se možemo družiti, prošle godine je bio još jedan dječak, ali je on otišao u centralnu školu. Kad odrastem voljela bih biti frizerka", kaže Željana, dok njena drugarica iz klupe Dejana želi da bude učiteljica.

Učiteljica Sanja Adamović, koja pet godina predaje u ovoj školi, kaže da su ove školske godine imali upisanog jednog prvačića, ali da naredne četiri godine nema djece za prvi razred.

Sada imaju ukupno četiri razreda, od čega su jedan dječak u prvom, dvije djevojčice u drugom, te po jedan dječak u trećem i četvrtom razredu.

"Nije lako uskladiti nastavu, ali mi je olakšanje što su djeca dobra, meÄ‘usobno se pomažu i nadopunjuju, a najbitnije je da se lijepo slažu. Mi smo mala zajednica, prisni smo, volimo se, družimo i to nam olakšava rad", rekla je Adamovićeva.

Ova učiteljica smatra da je velika razlika između seoske i gradske djece.

"Pavle je dobro dijete, poslušan je, iskren i neiskvaren, vrijedan je i voli pomoći drugima, u principu svi su dobri", kaže Adamovićeva i ističe da se on kao jedini prvačić brzo uklopio u družinu.

Ona navodi da učenici nemaju od koga da prepisuju, ali i da nemaju potrebe za tim, jer nemaju klasično odgovaranje, nego da se svaki čas ispituju.

"Znam tačno ko od njih kako diše, te s kim se treba više poraditi", pojasnila je Adamovićeva i dodala da se učenici hrane tako što užinu donose od kuće, a u blizini imaju prodavnicu.

Iako postoji školsko zvono u ovoj školi, oni ga ne koriste, kako kaže Adamovićeva, jer nemaju ni potrebe za tim.

U Ministarstvu prosvjete i kulture RS kažu da je ove školske godine upisano oko 9.600 učenika u prve razrede osnovnih škola.

"Za školsku 2018/2019. godinu nije bilo upisa učenika u 77 područnih odjeljenja. U 93 područna odjeljenja upisan je po jedan učenik, dok su u 73 područna odjeljenja upisana po dva učenika", rekli su u Ministarstvu.

Izvor vijeesti: Nezavisne