Banjalučani su prvi put svojim očima vidjeli ONO o čemu se dosad pričalo samo u kafanama, u polutajnim razgovorima na poslu, sa komšijama...

Ovu su godinu obilježili redovi ispred Konzulata Republike Slovenije u Banjaluci. Redovi mladih, starih, redovi onih koji žele da napuste ovaj grad, ovu zemlju... Da pobjegnu iz nje glavom bez obzira.

Banja Luka, ona zvanična i ona nezvanična, prvi put je doživjela nešto o čemu se samo znalo iz kafana, iz polutajnih priča na poslu, iz komšijskih razgovora na stepenicama,,. Saznalo se da nam ljudi odoše. 

Slika njih stotinjak skoro svakog dana ispred slovenačkog Konzulata u našem gradu urezala se svakome.  

Prvi put zapravo smo fizički vidjeli šta znači odlazak. Više to nisu bili oni tamo ljudi, bili su to naši Dragan, Sergej, Emir, Vlado, Milan, Ivica...I bilo je tužno.

"Dolazim već četvrti put pred Konzulat i ne pamtim ovakvu gužvu. Vozač sam i radio sam ovdje godinu i po. Pokušavao sam srediti papire za Njemačku i nisam uspio, ali uspio sam pronaći poslodavca u Sloveniji"...ovo je tipična ispovijest ispred Konzulata u Banjaluci.

Ti ljudi dolaze iz Bihaća, iz Cazina, iz Mrkonjića, iz Banjaluke.


Sve analize govore da ćemo ubrzo ostati bez radnika, bez ljekara, bez majstora. Odoše stari, odoše mladi...Mladi odavde žele pobjeći glavom bez obzira. Istraživanja pokazuju da preko 50% mladih želi napustiti Banjaluku i RS. Zato u najvećoj mjeri uče njemački jezik, jer će im on donijeti prijeko potrebnu "vizu" za odlazak tamo.

2018. neće biti mnogo drugačija. Jer ovo nikad i nije bila tema za one koji odlučuju. Teme će ove godine biti usmjerene na nešto što zaista nema nikakve veze sa pameću. Valjda računaju na to da je sva pamet već otišla iz BiH. 

Piše: Elvir Padalović
Izvor vijesti: 6yka.com