Nema naselja na čijim se zgradama ne šepure Mladić i Karadžić, nema betonske vertikalne površine koja ne vrvi nacionalističkim grafitimaReuters


Kako mediji vele, gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić razgovarao je u Novom Sadu sa kolegom gradonačelnikom Milošem Vučevićem o kandidaturi Banjaluke za Evropsku prijestonicu kulture 2024. godine.

ÄŒujte, istina je da se Kurta i Murta sad mogu prijaviti i čak dobiti ulogu prijestonice nečega u Evropi. Ali...

Stvarno sam ozbiljan.

Istina u glavi, kultura u hali

Banjaluka nosi imena ulica po kvislinzima iz Drugog svjetskog rata. Primjerice, tu je Rade Radić, jedan od četničkih vojvoda koji je aktivno učestvovao sa svojom jedinicom u zajedničkom napadu Nijemaca i ustaša na civile na Kozari. Po njemu se zove ulica u naselju Vrbanja.

Svoje mjesto pod "slobodarskim banjalučkim Suncem" našao je i četnički vojvoda Uroš Drenović.

Banjaluka, zaboga, ima ulicu kompletnog ravnogorskog pokreta! Zapravo, Banjaluka je promijenila nazive, slovom i brojem, 244 ulice od posljednjeg rata naovamo. Malo li je?

Nema tu heroja Osmana Đikića, nema Esada Midžića, nema Augusta Šenoe, nema... Nema Bošnjaka i Hrvata, za Boga miloga!

Ali to nije sve.

Grafiti slave ratne zločince. Od Borika do Nove Varoši, od Hisete do Malte, nema naselja na čijim se zgradama ne šepuri Ratko Mladić, nema betonske vertikalne površine koja ne vrvi nemuštim i nepismenim nacionalističkim grafitima i velikosrpskim frazama Vojislava Šešelja i Radovana Karadžića.

Banjaluka više liči na sjeverni dio Kosovske Mitrovice ili kakvog proruskog uzurpiranog teritorija Ukrajine, negoli na bilo šta kulturno i evropsko.

Ako pogledate samo risanje po zgradama i zidovima, toliko rusofilije i kosovske epike nema nigdje na svijetu. Ako je to preduslov za nekakvu evropsku kulturnu prijestonicu - bujrum! Svega tu ima u toj suruntiji ludila i izvrnute logike.

Nema počasti Srđanu

Svega ima, ali znate čega nema?

Nema Srđana Aleksića! Banjaluka, koja bi da bude nekakva evropska prijestonica kulture i mladih, nije se udostojila postaviti makar spomen ploču ovom istinskom heroju.

O ulicama, bulevarima, atrijumima, šetalištima, pasažima ili podhodnicima sa SrÄ‘anovim imenom, samo možemo sanjati.

Hipotetička kulturna prijestonica mladih zato je podigla spomen-ploču kreatoru ovog i ovakvog kusog, usamljenog i samoizolovanog entiteta, Nikoli Koljeviću i to ni više ni manje, nego obilježavajući godišnjicu njegovog samoubistva.

Pitam se, onako ljudski, da li su gradonačelnik Novog Sada i Banjaluke, popričali o kukavičkom uklanjanju table "Prolaz SrÄ‘ana Aleksića" u Novom Sadu? Jesu li razmijenili kakva iskustva?

I mislite da je to sve?

Dabome da nije!

Dajte mi deset deka glumaca za slet!

Inteligencija iz svijeta umjetnost služi kao živo meso za rentanje tajkunima i političarima nacionalistima u njihovim terevenkama. Kad se čula riječ pobune jednog banjalučkog umjetnika? Kad je taj hrabri desperados digao glas protiv jednoumlja, fašističkog populizma i nacionalizma? Nikada! To ne postoji.

Postoje rijetki ljudi, koji nisu uhljebljeni u Dodikovim institucijama, koji kažu po koju i najčešÄ‡e, galopirajući napuste Banjaluku i ovaj entitet. Zauvijek.

Ostali?

Paaa, ostale ćete vidjeti kako se igraju na sletovima u ovo ili ono ime veličanja RS-a i Velikog VoÄ‘e. Oni su jadni, otužni i jeftini trubaduri, koji su umjetnost još prije dvije decenije zamijenili sitnom apanažom lokalnih političkih moćnika. Ako je to kultura? Ne znam...

Objektivno, gradom vlada pet familija, a grad liči na sve samo ne na grad.

Primjerice, Muzej Savremene umjetnosti Republike Srpske je nelegalno useljen u tuÄ‘e prostorije. Spor koji traje godinama, pokazao je, kako je vlasništvo ovog objekta zapravo banjalučki "Autoprevoz", a ne Grad Banjaluka, što je i Ustavni sud BIH potvrdio. Tužno, jadno i žalosno.

Samodopadna ljuštura ništavila

Bez svake sumnje, odgovorno tvrdim, da u Evropi, kakva god da je, ne postoji nelegalno useljena krovna kulturna institucija. Nigdje. Ti jadni ljudi, prevareni od entiteta i grada, bili su primorani prije nekoliko godina, na objekt stavljati opskurni transparent "Muzej nije na prodaju" ne bi li kako spasili i sebe i svoj dignitet. I u pravu su. Muzej nije na prodaju. Ta zgrada je odvajkada tuđi posjed, samo su oni nelegalno useljeni, a to im niko objasnio nije.

I kao da to nije dovoljno, svake sedmice se gasi po jedan festival. Festival stripa - ne postoji više, silne slikarske kolonije - više ne postoje, veliki filmski festival BLIF je bio obična prevara i da - ne postoji! Kao u lošem vicu, u Banjaluci nema čega nema - nema Hrvata, Bošnjaka, ostalih, nema kvalitetnih serija, filmova, festivala, književnih promocija. Ostala je samodopadna ljuštura ništavila.

A ono nešto što opstaje preživljava zahvaljujući volji Velikog VoÄ‘e i srbijanskih tezgaroša. Mada i to je upitno.

Ipak, Banjaluka ima (još uvijek, nadam se) jedan Demofest, regionalni festival demo bendova, koji je mnogo više od toga. Doduše, to možda vidim ja zajedno sa graÄ‘anima.

Gradonačelnik Igor Radojičić nešto ne mapira takve stvari u svojoj čaršiji. Njemu je bitnije usvojiti iskustva jednog Exita i dovesti franšizu u Banjaluku, što je sjano, ali ne pomenuti Demofest i praktički ga verbalno sahraniti, to je nedopustivo!

U ime svih njih iz 93’

Banjaluka permanentno živi svoju '93. sve sa zilotskom pravoslavnom džamahirijom i pratećom ikonografijom, mentalnom i audiovizuelnom.

Po štandovima na kojima se prodaju majice "srBskih heroja" Mladića i Karadžića i nad kojima trešti zapomaganje Baje Malog Knindže, koji rahmetli Aliji još uvijek poručuje kakva je protočnost mudžahedina Drinom, nema sreće. Nema sreće za bilo koga.

Nema sreće za Srbe, koji upropaštavaju svoje potomstvo izolacionističkim narativima i pretvaraju svoju djecu u hodajuće zombije kojima je bliža septička jama u Gracu, koju će, ako bude sreće roditeljske, prazniti za 800 evra, od Tuzle, Mostara i Sarajeva. Nema sreće za ono malo Bošnjaka, koji su se po sili nužde autogetoizirali. Nema sreće za Hrvate, kojih... paaa, više i nema.

A, kultura, Banjaluka, sreća i prijestonica? To se samo taksativno, poput recepta ili spiska namirnica za fasungu, može staviti u istu rečenicu. Inače, logički, zdravorazumski i ljudski, to ne ide zajedno!

Tužan sam što je tako, ali prije će Donjeck biti evropska prijestonica kulture, nego Banjaluka.

Na žalost! Jer Banjaluka je već više od dvije decenije umjesto "ljepotice" (p)ostala krajiška sirotica na Vrbasu, koju zlostavlja kako ko stigne.

Banjaluci je prije takmičenja za nekakvu kulturnu prijestonicu, najrpije potrebna hospitalizacija i detoksifikacija, pa dugotrajnije liječenje. Za početak, dobro je priznati da Banjaluka ima ozbiljnih problema.

Ima nade, još uvijek se to ljudskošÄ‡u može liječiti. Najveći problem je što nam ljudi bukvalno odlaze i poput duhova nestaju. Traže kulturu i čovjeka dostojno mjesto u Evropi. Šifra - ne mora biti nikakava prijestonica.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor vijesti: balkans.aljazeera.net