Na nesreću ÄovjeÄanstva, postoje i takvi ljudi, zapali u duboku zabludu koji su mislili, sa stajališta njihovih u svim, pa i u našem vremenu prevaziÄ‘enih ideja, da rušeći bogomolje, mjesta kozmiÄkog razumijevanja i ljubavi i ljudskog bratstva nareÄ‘enog nam od Boga, mogu da prave historiju, koji su, izmeÄ‘u ostalih, poÄinili i takvu ludost da su mislili da iz Banje Luke mogu dinamitom ukloniti nešto što je njen trajni simbol, što je bilo uvijek mjesto ljudskog razumijevanja i veza meÄ‘u ljudima, što je ne samo zbog svoje ljepote nego upravo zbog toga bilo razlog ponosa svih BanjaluÄana i Äuvar tradicije ljudskog razumijevanja, a to su naše bogomolje, džamije, a meÄ‘u njima najljepša od svih Ferhadija.
Ponos generacija
Tako je došlo do rušenja svih, pa i Ferhat-pašine džamije - Äuvene i po ljepoti i skladu svih arhitektonskih i urbanistiÄkih mjerila po kojima joj je graditelj izabrao mjesto i izgled, neprevaziÄ‘enih na našim prostorima, Ferhadije džamije, ponosa generacija BanjaluÄana. Bilo ružno, užasno, ali kao sve zlo i svaka rugoba na ovom svijetu, nasreću, zakratko i evo Ferhadije opet u Banjoj Luci, a s njome njenog najvažnijeg graditelja Ferhat-paše Sokolovića. Ferhat-paša Sokolović bio je ne samo veliki osmanski vojskovoÄ‘a nego i Äovjek širokih vidika, zamisli i ostvarenja. MeÄ‘u najznaÄajnija njegova ostvarenja spada svakako i odluka da se ono naselje koje će postati velika Banja Luka dogradi i proširi i definitivno urbano osmisli spajanjem Gornjeg i Donjeg Šehera i da se time iz uskog klanca izmeÄ‘u Šehitluka i Graba za novi grad otvori široko LijevÄe polje kao prostor njegovog budućeg razvoja. Kao Äovjek velikih zamisli on je uÄinio bitne korake u postavljanju osnova za stvaranje urbane strukture budućeg grada, one koja je i danas u njegovoj osnovi. Tu novu strukturu grada on je odredio sa dva kljuÄna i genijalno zamišljena i ostvarena graÄ‘evinska poduhvata, a to su izgradnja prave, devet aršina široke poploÄane ceste, koja je vodila od Gornjeg Šehera, zapravo od mosta na Suturliji, do Bojića Hana, kao krajnje taÄke pružanja tadašnje gradske zone. Na tu longitudinalu on je postavio upravno položenu drugu cestu koja je od nekadašnje Hadžihalilovića džamije na Mejdanu dolazila iz pravca Tešnja, Travnika, Maslovata, Kotor-Varoši i ÄŒelinca vodila uz potok ÄurÄ‘evac do Vrbasa i preko ćuprije na Vrbasu kod nekadašnje Hilmijine kafane i Harbašove pekare, prelazila ćupriju koja je direktno ulazila u tvrÄ‘avu Kastel i iz nje izlazila na mjestu nasuprot nekada poznate Šarine slastiÄarne i Safikadinog mezara, dalje pored Äuvene mesare Fadila Bojića i zgrade kulturnog društva “Fadilet”, Zembine kafane i Hadži hafiza KovaÄevića kuće, Raskanove tapetarske radnje i Parića ćevabdžinice, pružala se pravo do Arnaudije džamije i dalje ka cesti koja je vodila prema Bronzanom Majdanu i Sanskom Mostu. U presjeku ove dvije kljuÄne komunikacije, na taÄki koja je topografski najviša u cijelom gradskom podruÄju, Ferhat-paša je smjestio svoju džamiju, jedan od najljepših primjeraka klasiÄne osmanske sakralne arhitekture koja je s pratećim zgradama i mezarlukom postala centralna taÄka i mjesto od kojeg se mjerilo sve u smislu orijentacije u daljinu i širinu u nastajućem gradu. Ferhat-paša je gradnjom ovih komunikacija, koje su i danas u osnovi strukture grada, dao budućoj velikoj Banjoj Luci bitni doprinos ne samo izgradnjom urbanistiÄkog koda strukture grada nego i izgradnjom mnogih drugih zgrada, kao što su bezistan, karavansaraj, medresa, Äaršija s tri stotine radnji, poznata kasnije kao rejon Hanište, i sve druge institucije nužne da Banja Luka po mjerilima tadašnje kategorizacije gradova postane šeher, kakvim se do tada u cijeloj Bosni moglo zvati samo Sarajevo.
Genijalna zamisao
Medresa, mekteb, kiraethana i kutubhana bile su locirane na velikom prostoru uz samu džamiju, dok je oko džamije bila koncentrirana Äaršija i to po strogo odreÄ‘enom kljuÄu po kojem je pazarište za svakojaku robu i stoku bilo na jednoj zadnjoj strani, uz rjeÄicu Crkvinu i okrenuto prema rijeci Vrbasu (Äuvena Govedarnica), a Äaršija s dućanima i zanatskim radnjama ka drugoj nasuprot džamiji, a izmeÄ‘u njih su postavljene zgrade koje su bile za opću upotrebu. Ono što ovu zamisao Äini genijalnom je mjesto gdje je izgraÄ‘ena džamija koje je bilo topografski najviša taÄka u odnosu na sve ostale nizinske predjele Äiji je i sama džamija bila dio. Tako je sa šerefeta džamije bilo moguće vidjeti sav gradski atar i sve zgrade koje su okruživale džamiju. Munara je bila vidljiva sa svih mjesta s obje strane Vrbasa, a ne samo s PobrÄ‘a, koje je bilo mahala izgraÄ‘ena na brdu iznad Arnaudije džamije. Tako je Ferhadija, kako je od milja u narodu nazvana ova džamija, bila u svakom pogledu ne samo vizualno, komunikaciono i orijentaciono nego i duhovno centralno mjesto grada i to je ostala do danas uprkos divljaÄkom i krajnje glupom pokušaju da se rušenjem te divne džamije, tog spomenika najvišeg ranga u kulturi uopće, istjeraju muslimani i islam iz grada koji je procvjetao upravo posredstvom dolaska islama i djelovanjem niza muslimanskih prvaka koji su stolovali u Banjoj Luci i u vrijeme kada je ona bila centar Ejaleta Bosna, koji je utemeljio njegov prvi valija Ferhat-paša. Ali, i kasnije, kada to više nije bila, ali je ostala njena neprispodobiva arhitektonska i urbana ljepota i njen duh, koji, eto, ni taj izljev divljaÄke mržnje nije mogao ukloniti, jer su je odani ljudi i pravednici meÄ‘u onima koji nisu muslimani obnovili u punom svjetlu i slavi njene historije kao duhovnog centra i umjetniÄkog djela prvog reda po kojem je jedino Banja Luka ušla i trajat će dok postoji u analima historije ljepote gradnje i slave ljudskog postojanja.
Pocetna > Vijesti > News > Povodom obnove džamije Ferhat-paše Sokolovića Banja Luka s Ferhadijom opet nalazi sama sebe
18.118.x.x
06/05/2016 22:39 
Administrator 
764 
Stampaj
PDF
RSS Feeds
Na nesreću ÄovjeÄanstva, postoje i takvi ljudi, zapali u duboku zabludu koji su mislili, sa stajališta njihovih u svim, pa i u našem vremenu prevaziÄ‘enih ideja, da rušeći bogomolje, mjesta kozmiÄkog razumijevanja i ljubavi i ljudskog bratstva nareÄ‘enog nam od Boga, mogu da prave historiju, koji su, izmeÄ‘u ostalih, poÄinili i takvu ludost da su mislili da iz Banje Luke mogu dinamitom ukloniti nešto što je njen trajni simbol, što je bilo uvijek mjesto ljudskog razumijevanja i veza meÄ‘u ljudima, što je ne samo zbog svoje ljepote nego upravo zbog toga bilo razlog ponosa svih BanjaluÄana i Äuvar tradicije ljudskog razumijevanja, a to su naše bogomolje, džamije, a meÄ‘u njima najljepša od svih Ferhadija.
