MeÄ‘u BanjaluÄanima postoji legenda o Safikadi i njenoj nesrećnoj ljubavi. Kako to uvijek i biva sa legendama i ova je neprovjerljiva i ima dvije interpretacije. Prva kaže da je Safikada živjela u Banjoj Luci za vrijem osmanske vladavine i da je bila zaljubljena u vezirskog vojnika, te da je zbog nesrećne ljubavi odluÄila da sebi oduzme život. Roditelji su joj bili imućni i ugledni, te su joj branili da se viÄ‘a sa obiÄnim vojnikom, a ona nije htjela da nastavi život bez voljenog.
Druga pak interpretacija je vezana za priÄu o tome da je Safikada živjela u 19. vijeku te da je bila zaljubljena u austrougarskog vojnika.
Ovaj vojnik je jednoga dana otišao u boj iz kojeg se nije vratio, a Safikada ga je Äekala danima. Kada je Äula da je njen ljubavnik poginuo u boju, stala je pred top na kuli tvrÄ‘ave Kastel.
Ova verzija legende ima više pristalica te je i na tabli iznad Safikadinog groba zapisano da se radi o tom periodu.
Safikadin spomenik još uvijek stoji preko puta Kastela. Tu zaljubljeni parovi na Valentinovo pale svijeće u znak vjeÄne ljubavi, a oni koji su sami odu da plamenom svijeće prizovu neku buduću ljubav.
Safikadin grob je na inicijativu Zavoda za zaštitu spomenika i prirode Banja Luke restauriran 1987. godine. Na zidovima neugledne limarske radnje u Ulici patrijarha Makarija Sokolovića stoji ploÄica s natpisom: "Ovaj spomenik kulture je pod zaštitom države".
Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvrÄ‘eno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen-groba, postoji ljudski kostur položen u smjeru zapad-istok. Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploÄe, grob se može smjestiti na kraj 16. vijeka.
Ipak, ove godine je znatno manje zapaljenih svijeća nego što je to bilo ranije. Nekada se za Valentinovo donosilo i cvijeće na ovo mjesto, što sada nije bio sluÄaj.