Kad je nedavno Milorad Dodik izjavio da su „Mladić i Karadžić ljudi koji su u jednom istorijskom trenutku bili na Äelu pokreta koji se borio za slobodu, pre svega, srpskog naroda i u tom pogledu srpski narod će u budućnosti morati i Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću i plejadi mnogih da oda odreÄ‘eno priznanje i da se oduži na pristojan naÄin za njihov doprinos“, bilo je jasno da se, u stvari, negira genocid nad bošnjaÄkim narodom.
Isti Dodik je odmah u narednoj reÄenici to potvrdio: „Da li su oni prekršili meÄ‘unarodno pravo i da li su poÄinili zloÄine to tek treba da utvrdi sud, mada smo imali brojne situacije gde smo se uverili da sud radi veoma selektivno. Ne može se verovati odlukama suda koji oÄigledne zloÄine nad Srbima nikada nije procesuirao ili osudio ili koji Antu Gotovinu prvostepenom presudom osudi na višegodišnju kaznu zatvora, a samo nekoliko meseci nakon toga, uz oÄigledno lobiranje i znaÄajnu podršku hrvatske države, oslobodi te kazne. U pravdu te vrste apsolutno se ne može verovati“. Za razliku od Dodika, e-novine veruju u pravdu; verujemo da se zloÄini i masakri ne smeju zaboraviti – baš zato, Äitaocima ćemo predstavljati filmove o genocidu nad Bošnjacima, da u ovim još uvek turbulentnim vremenima od zaborava otrgnemo ono što se pokušava sakriti, slagati ili demantovati. ZloÄincima se nikad ne sme oprostiti!
Film nastao po originalnom svjedoÄenju Äovjeka koji je u vremenu od poÄetka terora u Banjaluci pa sve do svog izlaska iz Banjaluke u maju 1993. pisao dnevnik u kome je skoro telegramski zabilježio sve što mu se dešavalo u tom mraÄnom gradu paralisanom srpsko— ÄetniÄkim orgijama. Likovi u dnevniku su stvarni, kako su neki od njih i dalje stanovnici tog grada, taÄnije reÄeno graÄ‘ani drugog reda, izmjenjena su samo njihova imena. Radnja dnevnika se odigrava u Mejdanu, banjaluÄkom kvartu u kom je na primjer samo u jednoj ulici nestalo više osoba Äija sudbina je i danas nepoznata.
Vremenski period opisan u Dnevniku nam daje uvid kako su srpski lideri u Bosanskoj Krajini osnivajući Autonomnu Regiju Krajina u okviru Srpske Republike Bosne i Hercegovine, u Dajtonu preimenovane u Republiku Srpsku, radili planski ka ispunjenju cilja etniÄkog ÄišÄ‡enja. Autonomna Regija Krajina ne postoji više, zamijenjena je entitetom republika srpska, jer je ispunila svoj cilj: etniÄko ÄišÄ‡enje Banjaluke i Bosanske Krajine.
Najvažniji Älanovi Kriznog štaba Autonomne regije Krajina- ARK, koji je imao apsolutnu moć na tim prostorima, raÄune su polagali Palama, maloj varošici nadomak Sarajeva, gdje su Karadžić i njegov štab radili na uspostavljanju srpske republike.