– Hoćete li ih kupiti? Može sve zajedno ili jednu po jednu. Prodajem ih – sa smiješkom, kojim prikriva gorčinu, govori nam, grleći svoje četiri diplome, 39-godišnja Margareta Matijević. – O, bože, postat ću čovjek-slučaj – mrmlja si potom u bradu. Rukom pokušava obuzdati tamnu kovrčavu kosu, zavirujući u kontejnere kod zagrebačke "Kockice".

– Nema ništa, baš ništa. Od jutros sam našla samo ovu jednu plastičnu bočicu i to nešto malo papira. Ah, da, i neke sandale – dodaje pokazujući košaru na svojoj trokolici.

– To je ponijeva trokolica. Imam je deset godina. Na nju mogu natovariti ono što naÄ‘em, dobro me služi – kaže. Margareta Matijević roÄ‘ena je u lipnju 1975. godine u Banjaluci, a taj su grad ona i njezina obitelj napustili 1993. godine.

– Morala sam otići jer mi je, doslovce, život bio ugrožen. Uvijek sam govorila hrvatski, a to je tih godina tamo bilo opasno. Od 1994. godine, eto, silom prilika, živim u Zagrebu. Ovdje sam upisala najprije teologiju na Katoličko-bogoslovnom fakultetu, a zatim povijest na Hrvatskim studijima. Diplomirala sam na oba fakulteta, bila sam dobra studentica, a zato sam dobila i Rektorovu nagradu. Zaposlila sam se u Hrvatskom institutu za povijest. Tamo sam došla kao prva violina, a doveli su me do toga da nisam opravdala očekivanja. Radila sam ondje gotovo 12 godina, u meÄ‘uvremenu sam magistrirala i doktorirala i stekla zvanje znanstvenog suradnika. A onda mi je 7. siječnja 2014. istekao ugovor o radu na odreÄ‘eno vrijeme i od tada za mene posla nema. Nisu bili fer prema meni i to me malo žulja – govori dok joj se svijetle oči pune suzama.

Presudna rodbina i veze

– Ma dobro sam, dobro se sa svim tim nosim, ali ponekad mi bude teško... O, bože, stvarno ću postati čovjek-slučaj – kaže tiho spremajući svoje diplome u ruksak. U Institutu za povijest bavila se crkvenom poviješÄ‡u 19. i 20 stoljeća i samouvjereno tvrdi: – Bila sam najkompetentnija za taj posao. No, na razvoj karijere znanstvenog novaka presudan utjecaj ima šef, a ona se, kaže, sa svojim i nije usrećila. Umjesto da je potiče i da joj pomaže, preskakao ju je kad je trebalo ići na seminare, usavršavanja, a kad bi i išla, za nju nije bilo dnevnica.

Izvor vijesti: vecernji.hr