Banjalučanin Boris Bajić uputio je otvoreno pismo Gradonačelniku Banja Luke.
Poštovani gradonačelniče Gavranoviću,
Kao graÄ‘anin Banjaluke i stanovnik Republike Srpske, osjećam potrebu, a bogami i obavezu, da iskažem, prije svega divljenje, a zatim i iskrenu podršku najnovijoj odluci gradskih organa da se dozvoli organizacija seoskog vašara u samom centru našeg grada.

Poštovani gradonačelniče Gavranoviću,

Kao graÄ‘anin Banjaluke i stanovnik Republike Srpske, osjećam potrebu, a bogami i obavezu, da iskažem, prije svega divljenje, a zatim i iskrenu podršku najnovijoj odluci gradskih organa da se dozvoli organizacija seoskog vašara u samom centru našeg grada.

Teško mi je razgraničiti da li ovaj gest, kojim gradski oci nedvosmisleno žele da iskažu svoju podršku srpskom seljaku i skrenu pažnju na decenijsko propadanje naših sela, sad, pred sam početak jesenje sjetve, spada u domen dnevno-političkih odluka ili u domen konceptualne umjetnosti. MeÄ‘utim, razapinjanje centralnog šatora preko puta Muzičkog paviljona, poprišta brojnih kulturno-umjetničkih manifestacija, a na svega pedeset metara vazdušne linije od Narodne i univerzitetske biblioteke i koji metar više od Muzeja Republike Srpske, zasigurno je djelo ne državnika, ne političara i ne birokrate, nego istinskog vizionara. Zli jezici će zasigurno reći da je na izbor lokacije uticala i činjenica da neka gradska naselja, iz krajnje nejasnih i neopravdanih razloga, učestalo plave u posljednje vrijeme, dok u drugima s vremena na vrijeme padne po koji avion, ali ja znam da je presudnu ulogu odigrao vaš istančan osjećaj za estetiku.

Zbližavanje urbanog i ruralnog, tradicionalnog i modernog, prostog i uzvišenog ostalo je nedosanjan san mnogih naših umjetnika uključujući Petra Kočića, koji će sa svog postolja iz parka imati priliku da uživa u cijeloj svečanosti. Prava je tuga što nema dovoljno vremena da se statua Bana Milosavljevića, zajedno sa bistama Špire Bocarića i Vase Pelagića, koji su proveli svoj životni vijek radeći na prosvećivanju ljudi sa ovih područja, izmjeste sa trenutnih lokacija na neko prigodno mjesto odakle bi mogli da posmatraju nadolazeći spektakl.

Iskoristiću ovu priliku i da pohvalim Vašu istrajnost u odluci koju je donio Vaš prethodnik, da se zabrani održavanje sajma knjige na otvorenom u parkiću ispred hrama Hrista Spasitelja, koji je tolike godine, citiram:„naruživao izgled našeg grada“. Malo šta para oči kao skupine načitanih lešinara koji bi da nam truju omladinu sa nekakvim srpskim istorijama, narodnim rječnicima i kojekakvim Andrićima, Pekićima i Basarama, nabacanim bez ikakvog reda i smisla. Valja potegnuti pitanje na nekoj od idućih sjednica Gradske skupštine da li je tim sjecikesama zapravo mjesto i na platou Trga Krajine, gdje nam samo plaše brojne turiste, ili ih treba izmjestiti na neku manje upadljivu lokaciju, tipa Tunjice. Meni lično, kao pasivnom zaljubljeniku u automobile, kud i kamo više se dopao mini sajam automobila, ukusno oslikanih motivima i porukama iz naše svakodnevnice, nedavno organizovan na gore pomenutoj lokaciji.

Uvaženi gospodine Gavranoviću,

Oprostite mi na pretjeranoj emotivnosti i iskrenosti, ali ja se Vama zapravo divim. Od trinaestog vijeka pa na ovamo, desetine i stotine hiljada ljudi svakodnevno su prolivali znoj, a nerijetko i krv, u svom nastojanju da Banjaluku preobraze iz sela u kasabu, iz kasabe u gradić, iz gradića u grad, te iz grada u regionalni kulturni centar, a Vama je bio dovoljan jedan jedini potez da poništite taj proces. Ne samo da ste tim potezom obezbijedili sebi mjesto u istoriji, nego ste i svima nama omogućili da živimo u vrijeme jednog takvog istorijskog čina.

S poštovanjem,

Vaš B.

BORIS BAJIĆ

Izvor vijesti: http://bigportal.ba