WINNDINGEN, ZAGREB - Jedna od 15 žrtava masakra koji je
danas u njemačkom gradiću Winndingenu počinio 17-godišnji
Tim Kretschmer bio je, nažalost, i hrvatski državljanin,
37-godišnji Denis Puljić (na slici). Iza sebe
je ostavio dvogodišnju kćerkicu.

Puljić je, kako doznajemo rođen u Banjoj luci, bio je sudionik Domovinskog rata i do sredine 90-ih godina živio u okolici Zagreba, kada se preselio u Njemačku. Kretschmer je Puljića navodno pokosio rafalom u autosalonu Volkswagena u mjestu Wedlingenu, u kojemu je doseljenik iz Hrvatske radio.

Posljednje riječi ubojice: Zar još niste svi mrtvi?

Tinejdžer ubio 15 ljudi u školi, pa ubijen u policijskoj akciji

više iz rubrike VIJESTI

Naime, nakon što je pobio 15 osoba u svom mjestu Wenndingenu, pomahnitali 17-godišnjak zaustavio je automobil, izbacio vozača i počeo bježati od policije. Nažalost, u tom bijegu došao je do Puljićeva salona, vjerojatno želeći promijeniti vozilo, te je ubio Puljića i još jednog kupca.




Još uvijek nije poznato zašto je 17-godišnjak upao u svoju bivšu školu Albertville - Realschule i izrešetao učenike u dva razreda. Ubio je devetero učenika i tri učiteljice, te ranio veći broj svojih bivših kolega. U bijegu je ubio još troje ljudi i teško ranio još nekoliko osoba.

SAD: Pucajući uokolo pobio 10 ljudi pa sebe

Španjolska: Umirovljenik ustrijelio dvoje ljudi u bolnici

Matijas Cvjetičanin, učenik hrvatskog podrijetla, u trenutku pokolja u njemačkoj školi u Winnendenu nalazio samo dva razreda dalje, samo nekoliko metara od pomahnitalog ubojice. To su bili, kaže šokiran, stravični momenti.

- Imao sam ispit. Kolega i ja radili smo na nekakvom projektu o struji. Bili smo sami u razredu. Tišinu je odjednom prekinula pucnjava - rekao je zaprepašteni Matijas.

- Kolega i ja smo se pogledali, i u isto vrijeme stisnuli se uza zid razreda. Malo smo se uplašili. Pogledao sam sat, bilo je 9.30. Zanimalo me što se događa. Na prstima sam došao do vrata, otvorio ih, pogledao i vidio kaos. Ugledao sam druge učenike kako trče, viču, plaču, dozivaju “mama, mama, tata, tata”, deru se na sav glas “ubio ih je, ubio ih je”, “učiteljica je mrtva”. Tada sam polagano zatvorio vrata, i zaključao nas. Šutili smo i prekrižili ruke - ispričao je za Jutarnji Matijas, učenik Albertville - Realschule.

Sandi Marić, 15-godišnji učenik Geschwister Schule	Matijas Cvjetičanin, učenik Albertville - Real Schule.

Petnaestak minuta nakon pokolja Matijas i njegov kolega, skriveni u razredu, čuli su da netko trči prema njihovom skrovištu. Pomislili su da je to on - hladnokrvni ubojica.

- Vrata su se počela otvarati. Bili smo prestravljeni. Mislili smo da je ubojica. Ušli su specijalci. Došli su provjeriti je li ubojica u našem razredu. Pitali su jesmo li dobro i ponovno nas zaključali. Nazvao sam oca koji mi je rekao da ne izlazim, te kako će doći po mene u školu. Oko 11 sati izašli smo iz razreda. Škola je bila puna policije, krvi je bilo posvuda. Kao u ratu. Po mene je stigao stariji brat Darko, a ja sam jedva dočekao vidjeti roditelje - rekao je Matijas.

Kada smo ga nazvali telefonom, Matijas se upravo bio probudio. Otišao je, rekao je, leći, jer ga boli glava te jer je od šoka sav pocrvenio.

- Samo da nitko od mojih prijatelja nije stradao - poželio je Matijas.

Pred Winndingenskom crkvom u kojoj je večeras održana sveta misa za ubijene sugrađane miješale su se tuga, bijes, očaj i suze. Crkva je bila pretijesna da primi sve potersene mještane grada od 27 tisuća duša, koji ovakvu tragediju ne pamti, iako se ne može reći da sličnu okrutnost nisu vidjeli (podsjetimo da je nedavno u obližnjem mejstu upravo Hrvatica bacila svoje dijete s mosta).

- Idem u Albertville i iako nisam poznavala nikoga od ubijenih, tužna sam, beskrajno tužna, nikad nisam mogla zamisliti da bi se ovakvo nešto moglo dogoditi u našem gradu. Zapravo sam ljuta, očajna - kazala je pred crkvom uplakana 14-godišnjakinja Melanie Wiese.


Sandi Marić, 15-godišnji učenik Geschwisterschule, također hrvatskog podrijetla, bio je u trenutku pokolja na satu engleskog.

 - Učili smo gramatiku. Negdje oko 9.30 začuli smo pucnjavu. Cijeli je razred skočio na noge, no mislili smo da nije ništa ozbiljno. Odjednom, u naš je razred utrčao direktor škole te nam rekao da su se u realnoj srednjoj školi, 50 metara udaljenoj od naše gimnazije, čuli pucnjevi - rekao je Sandi.

- Nakon nekoliko trenutaka direktor se vratio u razred i obavijestio nas da su zaključali školu te da će zaključati i naš razred. Jedna je učenica tada viknula, a mi ostali gledali smo se u čudu. Nastavnica nam je rekla da se sagnemo ispod klupa.

Počeli smo pričati, ali nam je učiteljica rekla da budemo tiho jer je ubojica možda u našoj školi. Svi smo problijedjeli. Neke kolegice počele su plakati, neki su se uhvatili za glavu. Užasan osjećaj. Takve sam situacije gledao samo na filmu i mislio da su samo tamo moguće - rekao je Sandi, još uvijek šokiran pokoljem.

Ispod klupa, rekao je, bili su sat vremena, a nakon toga ih je direktor u pratnji policije obavijestio da je sve gotovo.

- Rekli su im da je ubijeno devet učenika, tri učitelja i tri civila, no o imenima nisu pričali. Oko 13.30 pustili su učenike kućama, ali samo ukoliko je jedan od roditelja došao po njih. Nastavnici su im rekli da sami odaberu hoće li nastaviti pohađati školu - ispričao je Sandi.

No, Sandi ne vjeruje da će itko biti spreman za školu.


Učiteljsko vijeće njegove škole danas će imati sastanak u vezi s ovim užasnim događajem.

- Imam u toj školi puno prijatelja. Više ništa neće biti kao prije - rekao je tiho.

Izvor vijesti: jutarnji.hr

Spasio je skok kroz prozor Hrvati koji žive u Winnendenu šokirani su masakrom u kojem je ubijeno 15 ljudi To je bilo katastrofa. Ne pamtim ništa takvo u životu.  Taman sam se vraćao od doktora i zaustavila me policija i rekla da ne mogu dalje. Onda su počele stizati informacije kako je ubijeno dvoje, pa troje i tako sve do 15 nedužnih ljudi. Zaboga, sin mi je lani išao u taj razred - uznemireno je ispričao Ivan Turić iz Winnendena i pozvao susjedu, također Hrvaticu koja je poznavala slučajnog prolaznika koji je ubijen. - Komšinice, komšinice, ti znaš onog Nijemca što je ubijen?  Susjeda dovikuje da je bio dobar čovjek i da je s njim znala ponekad biti u društvu - kaže Turić. Nikad, kaže, nije vidio toliko policijskih automobila. S balkona je upravo bio izbrojao 70 vozila. Na pitanje je  li poznavao nekog tko je preživio masakr, Ivan se sjetio. -Radim kao trener tenisa. Ima jedna Njemica koju treniram i bila je baš u tom razredu u kojem su ubijena djeca. Rekla je da je dobro, da su skakali kroz prozor kako bi se spasili. Jadna sva je bila u šoku. Moja frizerka živi tri kuće od tog ubojice. Rekla mi je da mu tata ima streljanu ili da radi u njoj. Čuo sam i da je tati uzeo 50 komada streljiva. Užas... - kaže Ivan, koji je bratu u Imotski već bio javio da je njegova obitelj dobro. Šokiran masakrom koji se dogodio u susjednoj školi, 12-godišnji Marko Duvnjak jedva govori i ne želi napustiti svoj dom. Njegova obitelj je u Winnendenu već 30 godina, a on je u vrijeme ubilačkog pohoda bio u osnovnoj školi koja se nalazi u blizini srednjoškolskog centra. Dok se u hodnicima škole odvijao pokolj, njegova majka Snježana bila je na poslu. Radno mjesto nije mogla napustiti jer je čitav grad blokirala policija. - Marko se jako uplašio. Klinci u osnovnoj školi nisu znali što se događa u susjednoj zgradi dok nisu vidjeli policiju - rekla je S. Duvnjak. (I. Krnić, G. Milaković)