U tu propagandnu svrhu sada se uključila boračka organizacija RS-a prikupljanjem kako navode 100 hiljada potpisa usmjerenih za ukidanje Haškog suda i Suda i Tužilaštva BiH zato što oni sude samo Srbima. Da je istina inicijativa je za pozdraviti, ali nije ni blizu, što će slijedeći događaji potvrditi, pa bi  po tom osnovu  kako to rade ovdašnji sudovi i tužilaštva, nesrbi  po hitnom postupku trebali zatražiti ukidanje svih ovih sudova, jer os-im sporadičnih slučajeva ništa nisu uradili da se procesuiraju zločini nad civilima u gradu bez ratnih dejstava. Kao jedan od razloga zbog čega zločini nisu procesuirani ''krivci'' su navodno pripadnici IFOR-a koji su izuzeli svu ratnu dokumentaciju što ne odgovara isti-ni, jer se i dan danas dokumentacija o stradalim Srbima dostavlja haškim istražiteljima, dok nema nikakvih tragova o zločinima  nad nesrbima.

VIDEO:


Pa da krenemo od Novoselije gdje su tokom i nakon rata ubijani i premlaćivani Bošnjaci gotovo na kućnim pragovima. Tako su u jednoj minuti ubijeni Ramiz Zdenac i Avdo Sofić-Goga samo zato što su se našli na sporednom putu pored svojih kuća, što je bio razlog junačini biciklisti Željku da ih pokosi rafalom iz puškomitraljeza.Tom prilikom Zdenac je izrešetan i na mjestu je preminuo, dok je Goga u mukama čitav sat umirao čekajući kola hitne pomoći, ili što ga komšija Sr-bin nije htio odvesti do bolnice do koje nije živ stigao. Iako je policija korektno odradila svoj dio posla i uhapsila mitraljezca Željka, vojni sudija Stupar ubjeđivao je mlađanog sina ubijenog  Ramiza da predmet ostavi na čekanje riječima'' možda će doći bolja vrem-ena'', zato što su dva Željkova saborca zaprijetili ako mu se šta desi da će spaliti obe  No-voselije. Deset godina kasnije zločinac je osuđen na 13 godina zatvora zbog ubistva Ra-miza Zdenca, dok za ubistvo Avde Sofića ni po službenoj dužnosti protiv ubice nije po-dnešena optužnica, jer se to tako radi u ovdašnjim sudovima. S obzirom da  grad danima nije imao struje, u noćnim satima je bio uveden ''Policijski sat'', te su na taj način bila ši-rom otvorena vrata raznim grupama etnočistačima da nekažnjeno vrše teror nad nezašti-ćenim bošnjačkim narodom,tako da su rijetki oni koji nisu bili premlaćeni.

Kako u Novo-seliji nije bilo prodavnica za najmanju sitnicu moralo se ići u grad na pijacu i proći oba-veznu kontrolu na punktovima u Gornjem Šeheru i na Nuli gdje su muškarci uglavnom hapšeni i odvođeni na prisilni rad, dok su žene pretresali i uzimali ono što je''kontrolori-ma'' zapelo za oko. Uprkos svih tim kontrolama na punktovima, 30 decembra 1992. pet stotina banjalučkih muslimana je prisilno odvedeno u logor na Manjaču sa kojeg su odvedeni na prisilni rad ''Radnu obavezu''. A onda je među prvima na mostu u Gornjem Šeheru ubijen Elmaz Gunić-Nena, dok su Nedžiba Ašića junaci zaklali na Tržnici u mu-škom WC-u. Braća Trokić Enes i Mirsad su premlaćeni na Nuli, te su nakon sedam dana preminuli. Nead Kuruzović je ubijen na radnom mjestu u Incelu, dok je Keran Ifeta ubi-jena u svojoj kući nakon što joj je komšija sa brda na kuću bacio eksplozivnu napravu. Na radnoj obavezi su ubijeni Muhamed Tulek, Hamdija Coco i Nedžad Ljeskavica. Zijada Raković iako je bila u sedmom mjesecu trudnoće pretučena je u svojoj kući, a nakon 15 dana  na punktu u Šeheru je od nje traženo da se pokrsti u Zoricu, što je ona odbila i zato je odmah ubijena. Protiv počinitelja zločina je pokrenut postupak i obus-tavljen sve do povratka porodice ubijene Zijade 2004.godine. U međuvremenu je nestalo njeno tijelo, tako da je po naredbi suda 2 puta vršena ekshumacija sve dok tijelo nije pronađeno. Prema saznanju počinilac zločina je za ubistvo Zijade i njenog  još nerođenog djeteta osuđen na 12 godina zatvora koje nikada nije odležao. Treba napomenuti da je še-st godina nakon završetka rata novoseljanka Zukić Zijada-Maca u svojoj kući probodena vilama u srce, potom ubijena metkom u čelo i na kraju je zajedno sa kućom izgorila, tako da osim gore navedena dva slučaja počinitelji zločina nikada nisu procesuirani, što ned-

vojbeno otvara sumnju u objektivnost ovdašnjih sudova pa bi Generalnoj skupštini UN trebalo uputiti zahtjev da razmotri svrhu njihovog postojanja.

Iz Banja Luke pripremio: Rešad Salihović