Ne tako davno, da bi se dokazao status porodice, za svadbu su mladenci dizali kredite, dok se danas vjenčanja obavljaju uglavnom uz dva svjed-oka, a onda pješice u kafić na muziku uz čašu soka.

A ustvari  preživjeli članovi su dvostruko zavijena u crno, zbog bola za umrlom osobom ali i silnog zaduženja oko ukopa umrlog člana, kojem je smrt bila bliža od košulje a sahrana u Banjaluci je sku-plja nego put do Amerike. Za taj put na bolji život ovdje su zadužene četiri zajednice, po jedna za svaku konfesiju, dok Gradsko groblje drži monopol i posjeduje opremu za cjelo-kupno stanovništvo, mada nema posebne prostorije ni stručno osposobljeno osoblje za iz-vršenje svih usluga posebno za muslimane. Njihova paleta usluga i opreme prilagođena je svim džepovima, pa ko voli da bira neka izvoli, počev od prevoza umrle osobe do smješ-taja u hladnjaču, opremanja pa sve do zadnjeg čina spuštanja u zemlju. Za sve te usluge utanačene su cijene zašto treba izdvojiti 2.165 maraka za radni dan, dok su u neradne da-ne cijene skuplje za 20%.Za grobno mjesto u saću treba izdvojiti 1.650, dok u saću prvi i sedmi red iznosi 1.760 maraka sa PDV-om. Neobložene grobnice nedavno izgrađene na kostima Bošnjaka mezarja na Pučilama  koštaju 4.700 km dok se za obložene treba iz-dvojiti 7,500 maraka.

 VIDEO:

Groblje sveti Pantalejon u Boriku otvoreno je prije 175 godina i najstarije je pravoslavno groblje u Banjaluci. Imaju učlanjenih 650 članova koji redovno izmiruju svoje obaveze održavanja groblja koje iznosi 20 maraka godišnje po jednoj grobnici. Oni nemaju svoju prostoriju za opremanje, dok koriste hladnjaču groblja na Rebrovcu. Kod njih se može kupiti najjeftinija oprema u gradu koja iznosi 290, dok srednja cijena opreme iznosi 420 maraka. Zbog velikog priliva stanovništva i vrlo loše ekonomske situacije kako ističu u ovom pogrebnom društvu suočeni su sa velikim brojem socijalnih sahrana koje porodice nisu u stanju platiti, tako da crkva pokriva sve troškove koje porodice kasnije uvijek iz-mire.U ovom groblju sve rezervacije su u posjedu fizičkih lica koja posjeduju više grob-nica i iz raznoraznih razloga ih prodaju po cijeni od 5,6 i više hiljada maraka, što se da uočiti u malim oglasima. Gorući problem je naplata troškova održavanja groblja  o čemu Borislav Janković odbornik pri crkvi Hrista spasitelja i tehničko lice groblja kaže, kako bi bio najsretniji da se potomci sahranjenih sjete svojih najmilijih i izvrše uplatu održavanja groblja kako bi svima bilo ugodnije da njihovi umrli počivaju u uređenom groblju slič-nom parkovskim površinama.

Medžlis Islamske zajednice u Banjaluci vlasnik je više od 30 mezarja na području grada u kojima su zbog odluke opštinskih vlasti zabranjena sahranjivanja i do kraja ugrožena lju-dska prava čak i na grobno mjesto, tako da su muslimani u Banjaluci dovedeni u diskri-minirajući položaj u odnosu na druge narode, pa se iz tog razloga mrtvi kopaju jedni na druge i pored toga što kroz plaćenu članarinu imaju obezbjeđeno grobno mjesto. Godišnja članarina-vazifa je 20 km, porodična 40 dok se za održavanje naplaćuje 10 km. Najskromnija dženaza za članove Islamske zajednice iznosi oko 600 maraka, a za nečla-nove je duplo skuplja. U tu cijenu nisu uračunate usluge od 450 maraka pogrebnog dru-štva Dobrotvor koje djeluje kao samostalna jedinica. Za razliku drugih pogrebnih društa-va Medžlis ima na raspolaganju više odgovarajućih prostorija za opremanje umrlih kao i pet rashladnih komora u dvije hladnjače Stupnici i Vrbanji. Iz gore navedenih razloga ov-dje se javljaju teškoće i nesporazumi oko ukopa umrlih i održavanja mezarja, te je Kasim Mujičić predsjednik IO Medžlisa Banjaluka, pozvao rodbinu i prijatelje sahranjenih u sva mezarja, da ispune svoju vjersku i građansku dužnost da uplate taksu za održavanje mezarja.

 Iako su u Banjaluci najmalobrojniji narod Katoličko pogrebno društvo Sveti Marko ima skoro tri hiljade članova i najuređenija groblja koja se uređuju uglavnom od članarine ko-ja iznosi 10 maraka i 15 maraka za održavanje groblja po osobi, dok dvije osobe te usluge plaćaju 35 maraka, ali imaju i jeftiniju opciju za mlađi naraštaj.Njihova pogrebna oprema  je jedna od najpovoljnijih i košta od 230 do 590 maraka, mada ima i skupljih sanduka ko-je pogrebno društvo ne posjeduje, jer nemaju takvu klijentelu za tako skupe sanduke. Uz gore navedenu cijenu uračunat je i prevoz umrlog, kopanje groba, i vjerski obred sa mis-om zadušnicom. Taksa za podizanje spomenika za jednu osobu je 50 a za dvije iznosi 75 maraka, što je daleko najpovoljnije u Banjaluci. Društvo posjeduje prostoriju za oprema-nje umrlih u kojoj još nedostaju rashladne komore koje će kako navode i pored malog pr-iliva sredstava uskoro nabaviti navela je Mirjana Krupljanin blagajnica pokopnog društ-

va. Treba napomenuti i to da preminuli katolici prilikom sahrane imaju besplatnu pogre-bnu muziku, kod muslimana se u mezarjima ne svira, dok se na gradskom groblju umuzi-ka naplaćuje nešto manje od 30 maraka. A kako je svakog dana sve više neza poslenih i gladnih, hoće li se gore navedeni u svemu ovome prepoznati i zapitati šta su učinili da se zaustavi teror nad umrlim.

Iz Banja Luke pripremio: Rešad Salihović