Kada su se prije dvadesetak dana zaputili u Meksiko kako bi učestvovali na Svjetskom kupu beskućnika u fudbalu, momci iz reprezentacije BiH nisu ni slutili da će postati moralni heroji cijelog događaja. Ipak, ova priča nije o fudbalu, već o neobičnom prijateljstvu koje je zauvijek promijenilo život jednog malog dječaka. Naime, Stiv Gonzales, kao i mnoga djeca u Mesiko Sitiju, dolazio je da gleda utakmice na Svjetskom kupu i to samo po sebi nije bilo ni najmanje čudno.

"U jednom trenutku dječak je odlučio da priđe našoj ekipi. Zbog odličnog raspoloženja i druželjubivosti se vrlo brzo sprijateljio s našim kapitenom Alenom", priča Elmedin Škrebo, selektor reprezentacije beskućnika BiH.

Jedanaestogodišnji Stiv vrlo brzo je postao njihov najvatreniji navijač u Meksiku. Kako zbog školskih obaveza nije mogao da prisustvuje svim utakmicama, slao je oca kao "specijalnog izaslanika", da bi i u odsustvu iskazao podršku svojim miljenicima.

Stiv je takođe oblačio odjeću u istim bojama kao što su dresovi beskućnika iz BiH.
"Počeo je na utakmice dovoditi i svoje školske prijatelje, koji su očigledno bili djeca imućnih roditelja, što se dalo nagovijestiti po garderobi, a i svi su sjajno govorili engleski jezik", objašnjava Škrebo i dodaje da nisu ni slutili koliko su zapravo bile jake emocije malog Meksikanca.

Nastavak je uslijedio prije jedne utakmice kada je Stiv došao zajedno s ocem u dio gdje se nalaze igrači reperezentacije beskućnika, ali je ovoga puta ponio i poklone za sve njih. U pitanju su bili dresovi reprezentacije Meksika.

"Niko od nas nije mogao da zadrži suze, koliko nas je sve to dirnulo. On nije znao da smo mi dan prije gledali te dresove. Ideja da ih bar neko od nas kupi bila je neizvodljiva, jer je samo jedan koštao 60 dolara", priča Škrebo i kaže da im je tako potpuno nesvjesno ispunio želju.

Kasnije će se ispostaviti da je maleni Stiv zapravo dijete milionera, vlasnika građevinske firme, koja radi za svjetski poznatu kompaniju "TelNex". Takođe, naknadno su saznali da je njegov otac član Organizacionog odbora prvenstva.

"Odlučili smo da mu se odužimo za taj prelijepi gest, pa smo mu odmah sutradan dali naš dres, šorc i malu zastavu", navodi Škrebo i kaže da je dječak toliko bio dirnut pažnjom novostečnih drugara da je plakao "kao kiša".

Njegov otac nije mogao dovoljno da zahvali momcima, te je ponavljao kako za cijeli život odgajajući sina nije primijetio tako jake emocije.

"Rekao nam je da se Stiv promijenio u svega nekoliko dana druženja s nama i da je jako ponosan na njega. Kazao nam je da mu je sin doslovno odrastao u tih nekoliko dana", nastavlja Škrebo ovu dirljivu priču.

Istovremeno, njihovo prijateljstvo postalo je medijska senzacija, pa su tako posljednja četiri dana boravka u Meksiku bili centralna priča u medijima i u žiži interesovanja javnosti. To je, takođe, pomoglo da se duh Svjetskog kupa beskućnika predstavi svima na pravi način.

Naime, prilikom davanja jedne od izjava za meksičke medije živahni dečko je s gorčinom u glasu objašnjavao kako želi da razumije i nauči što više o beskućnicima širom svijeta, ali osjećanja i emocije su opet prevagnuli.

"Oni nemaju gdje da žive, zato sam želio da im pomognem. I pomoći ću im", rekao je Stiv jednom od novinara.

Kroz suze je govorio da mu nije jasno kako tako dobri, društveni, nasmijani i veseli ljudi mogu imati takve probleme i biti bez doma.

Sljedećeg dana mladi fudbaleri su pozvali Stiva da im se pridruži na klupi tokom utakmice s Litvanijom. Ono što niko nije znao je da su se momci iz BiH u tajnosti s organizatorom dogovorili da im se dobrodušni dječak pridruži i na terenu.

"Drhtao je od silnog uzbuđenja, nije vjerovao šta mu se dešava dok se pozdravljao s igračima suprotne ekipe. Simpatične situacije su se nastavile tako što je Stiv u jednom trenutku svom ocu dao zastavu, koju je on podigao visoko u zrak. 'Problemčić' se pojavio jer je njegov otac bio u Organizacionom odboru prvenstva", kroz smijeh kaže Škrebo, pa su se kasnije svi šalili na njegov račun.

Stiv je na poklon dobio i loptu reprezentativaca s potpisima, a kada su reprezenataciji BiH na kraju turnira dodijelili trofej za najboljeg debitanta, organizatori su pripremili i malu medalju za Stiva.

Ekipa iz BiH je, naravno, ostala u kontaktu sa dobrim dječakom.

"Prije nekoliko dana nam je javio da će doći u BiH za Uskrs. Svakodnevno na društvenim mrežama kači naše fotografije, snimke. To je bila naša najveća pobjeda i sve nas je to dirnulo. Rezultat je ostao u drugom planu", ističe Škrebo i dodaje da je Stivov otac obećao pomoć, najvjerovatnije kapitenu kojeg je maleni dječak najviše zavolio.

Ostajte ovdje

Stiv Gonzales je u jednom trenutku bio toliko dirnut situacijom u kojoj se momci nalaze da ih je nagovarao da ostanu u Meksiku, istovremeno pitajući oca da li će ih zbrinuti.

Otac je potvrdno odgovorio i dodao da nije problem da svi ostanu, ali su oni ponudu ljubazno odbili.

Izvor vijesti: Nezavisne