Pod pokroviteljstvom  Udruženja logoraša BiH i Udruženja Sanski Most, Prijedor, Kozarac i Ključ održan je komemorativni skup preživ-jelih logoraša, na prostoru poljoprivrednog dobra Karađorđevo u čijim štalama je stoka  imala znatno bolje uvjete nego zatočeni mučeni i ubijani logoraši.        
                                          
U tri autobusa i nekoliko desetina automobila bivši zatočenici logora Manjača stigli su na ovo mučilište kako bi se još jednom prisjetili svih strahota kroz koje su prošli od 1991 do 95 godine,( ) u jednom od prvih logora BiH. Sredinom 91. godine ovdje je deportovano 180 civila i vojnika iz Hrvatske,( ) čime je  nesrbima Banjaluke i okolnih mjesta dato do znanja da je ovo srpska zemlja tako da je već početkom aprila 92 formiran logor vojske Srpske republike BiH u kojem je ubijeno više desetina logoraša prilikom transporta iz okolnih mjesta prema Manjači.Tom prilikom usljed gušenja u kamionu umoreno je 16 Bošnjaka i tri Hrvata (Senad Draganović  (24:10- 25:46-25:54), Mirzet Karabeg iz Sanskog Mosta sa sjetom i suzama u očima kazuje (27:35 do 28:35) No ipak treba da se zna ma koliko to vlasti prikrivale da je kroz logor Manjača prošlo blizu 5 hiljada logoraša,( ) da su u masovnoj grobnici Ušće Dabra-Sanski Most pronađena tijela 19 logoraša sa Manjače.( ) U masovnoj grobnici Dragoraj i Pavići-Hazići pronađena su tijela sedam logoraša, da su u masovnoj grobnici Stričići pronađena tijela 6 Bošnjaka, a iz masovne grobnice Bunarevi iskopana su tijela 23 ubijena Bošnjaka.

VIDEO:


Na kraju ove tužne ceremonije uz zvuke himne BiH i nakon proučene fatihe logoraši su za ovu priliku imali namjeru postaviti spomen ploču o čemu bivši logoraš Manjače Nihad Ključanin kaže:(31:32-33:55). Sa ovog mjesta Savez  logoraša BiH odaslao je poruku svjetskoj javnosti da ovakvim dolascima oni samo skreću pažnju, da civilizirani svijet ne smije dopustiti postojanje ovakvih logora i traže da se krivci za sve zločine u ovom i svim drugim logorima  kazne, zbog toga što su ukaljali ruke nad nevinim žrtvama, jer je to jedini uslov daljeg suživota i pomirenja. No pitanje je kada će do toga doći jer između komunističke, ratne i poslijeratne vlasti gotovo da nema razlike, što potvrđuju događaji da su na tom  poligonu oklopnih jedinica, zatočenici logora umirali od žeđi, pored jezera udaljenog od mučilišta stotinu metara, i kako bi prikrili takve zločine sadašnja vlast je to mjesto proglasila kao Centar za unaprijeđenje sela.