Cuo sam i ja za tu cevabdzinicu i ovo ljeto ako bog da cu maksuz da odem na cevape! Moracemo i uslikati koju sliku da postavimo na stranicu da raja zna o kojoj se cevabdzinici radi.
Evo malo historije o cevapima!
Kako se prave ćevapi?
Sastojci:
Kako kod koga. Sastojci se razlikuju od kuhara do kuhara, od grada do grada, od države do države. Izvorni recept ćevapa teško da postoji; draž je upravo u tome što uvijek postoji neka mala tajna koja im daje poseban šmek.
Priprema:
Pogledaj pod "Sastojci". Zavisno od sastojaka i od vrste ćevapa, ima vjerovatno na desetine načina pripravljanja ovog popularnog jela. Postoji i razlika u tome da li se služe u lepini ili u somunu, sa lukom ili sa kajmakom. Ono što je svakako bitno za sam obrok je lijepa i starinska atmosfera.
Odakle ime?
I ova priča je, kao i sve oko ćevapa, misteriozna, iako nudi malo više detalja. Riječ 'ćevap' je prema wikipediji arapskog porijekla i potiče od riječi 'kebab'. Moguće je da je ovaj podatak tačan jer se na makedonskom, naprimjer, ćevap kaže kebap, odnosno k????. Porijeklo samog jela je nepoznato, i dan danas se više država raspravlja o tome čije je. Ćevapi najvjerovatnije potiču iz Afrike, odakle su kod nas došli sa Osmanskim carstvom. Prže se na roštilju, a tradicionalno se služe u lepinama ili somunima natopljenim sosom od prženja, uz dodatak sitno sjeckanog crvenog luka. Ćevapi se mogu služiti i uz rižu, pržene krompiriće (pomfrit), salatu, ajvar, no to je uglavnom praksa u inostranstvu.
Zašto je to bosanska stvar?
Na ovo pitanje ne treba trošiti puno riječi, ali ipak ne mogu odoliti. Ćevapi su naše nacionalno jelo, bez obzira odakle su porijeklom i ko ih je donio na naše prostore. Iako se pripremaju na čitavom Balkanu, jedino su u Bosni i Hercegovini stekli status legendarnog jela. Istina je i da ih prave i Srbi i Hrvati, ali rijetko će ko otići u Zagreb ili Beograd da proba ćevape. Na pitanje da li su u sve tri države ćevapi isti ja bih rekao da nisu. Iako su slični, u svakoj je od ove tri države ovo jelo doživjelo utjecaj različitih kultura i mentaliteta, baš kao i jezici koji su nam toliko slični. U BiH se ćevapi tradicionalno služe u ćevabdžinicama, specifičnim lokalima, gdje se osim ćevapa na jelovniku nerijetko mogu naći i ostala, slična jela sa roštilja. Uz ćevape se mogu služiti i mliječni proizvodi kao: jogurt, kiselo mlijeko, kefir ili kajmak u lepini. Ćevapi se u Bosni i Hercegovini služe u različitim porcijama od po pet, deset, petnaest i više komada, a postoje i regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa (posebno ili u komadima od po četiri ili pet). Tako su najpoznatiji banjalučki (komadi), travnički i sarajevski ćevapi.
Da li će BiH ikada uspjeti da napravi brend od jela kojim se toliko ponosi, ostaje da se vidi.
Među zaboravljenim riječima, turcizmima, postoji i riječ koja je, očito, izvedena iz iste riječi kao i ćevap.
Naime, kod starih ljudi postoji izraz 'ćevabiti', 'sćevabiti' (nek se sćevabi) koji znači dinstati tj. kuhati u vlastitoj vodi, saftu odnosno vlastitoj masnoći.
Eto, dragi moji i drage moje, podijeli smo s vama sve što smo saznali o ćevapu, a vi, ako ste od silne priče ogladnili, požurite u najbližu ćevabdžinicu i naručite deset u pola, petica je ipak premalo.
http://bosanski.ba/articles/bosanske%20stvari/3%20cevapi.html