Upravo sam dobila jedan e-mail od BH Saveza zena u Svedskoj, te bi sa zalosci zelila da ga podijelim sa vama:

Sabiha Rizvanovic 15. 07.1920. - 27. 02. 2009. Naša majka Sabiha Rizvanović, ”naša majka” kako smo je zvali, umrla je 27. februara 2009. godine. Sreo sam je prvi put u Göteborgu 2003. u stanu dragih prijatelja porodice Kačar i od tada fasciniran njenim pričama i pjesmama, pratio sam ”našu majku” kroz sve ove godine, pisao o njoj i objavljivao njene pjesme u glasilima u Skandinaviji i na web-stranicama, a u posljednjem susretu 2. februara 2008. godine, snimio sam dokumentarni film po naslovu jedne od njenih pjesama ”Život je bajka samo…” U neprekidnim telefonskim kontaktima, čuli smo se nakon njene operacije kuka, da je eto, kako reče i to pregrmila i da se polako oparavlja i da ima još puno finih priča kako su svi u bolnici bili plaho dobri prema njoj. Pričali smo i o njenom rođendanu 15. jula, kada bi ”naša majka ” napunila 90 godina. i dogovorili se da ćemo se ponovo vidjeti u proljeće ove 2009., u aprilu mjesecu…… Sabiha Rizvanović otišla je u vječni smiraj, ostale su njene pjesme i njene priče u kojima je kazivala o svom nimalo lakom životnom putu. Svojom dobrotom Sabiha je ušla u srca mnogih ljudi i dužnost mi je i obaveza prenijeti vam dio njenih priča i životopis ”Naše majke”, koja nas je sve voljela, svojom djecom nazivala i u svom srcu nosila. Rođena je 15. 07.1920. godine u Bosanskom Petrovcu, a nakon tri mjeseca dolazi sa roditeljima u Banja Luku, u naselje Mejdan , Mala Čarsija , ulica Fahreta Dedica 31. Prvi muž bio je Emin Kavtavljević, (umro 1941.), a drugi Mustafa Rizvanović , koji je umro 1950. i od tada Sabiha živi sama brinući se za svoje petero djece, tri sina i dvije kćeri, od kojih su sada živi dva sina i jedna kći. U nimalo lakom životnom putu, majka Sabiha nije se predavala, borila se svom snagom i majčinskom brigom da svoju djecu izvede na pravi put i obezbjedi im život dostojan čovjeka. Još od rane mladosti bila je aktivist u Savezu boraca i Crvenom krstu, a kao veliki vjernik održavala je potočku džamiju u Banjaluci, palila kandilje uz ramazan, dočekivala Bajrame i brinula se da sve bude kako treba. U ratnom vihoru, otrgnuta od svoje Banjaluke, dolazi u Švedsku, a svoju samoću i osjećanja utkala je u ručne radove koje je poklanja onima koji su je posjećivali . Nebrojeni niz heklanih radova i vunenih čarapa darovala je svim dobrim ljudima, a svoje snove i boli opisala je u svojim pjesmama. Oni koji su je upoznali u Göteborgu, u naselju gdje je živjela, pamtiće je po blagosti i toploti riječi, po stihovima i pričama i neobičnosti pamćenja mnogih događaja i zbivanja iz daleke prošlosti, kao i njenu komunikativnost sa djecom, omladinom i svim ljudima.Tako je i postala ”naša majka“, a djevojke koje su sa majkom išle u džamiju, govorile su da iz majke sunce zrači…. Jednom prilikom rekla mi je stihove neke pjesme koju prije toga nisam nikad čuo.

Susreo sam dragu nakon dugo ljeta, gledala me tužno, tugom obuzeta, njene kose bujne prošarale vlasi, u toj divnoj duši proljeće se gasi. Nestao je tiho onaj pogled mio, vrele usne rujne koje sam ljubío mladosti se sjeća, lice joj se mjenja kanda skriva tugu tihog prolaženja.

Svoje pjesme koje je napisala u Švedskoj i pjesme kojih se sjećala iz najranije mladosti, govorila je uvijek napamet, sa tako snažnim osjećanjima da su oni koji su je slušali upijali njene riječi bez daha i često sa suzama u očima. I ovdje u Švedskoj bila je član raznih organizacija, a njene pjesme objavljene su u listu ”Žena”, bh Saveza žena u Švedskoj, zatim u listu „BH riječ“, a ”Bosanska pošta” je objavila tekst novinara F. Tufeka ”Voli ljude, pa će i oni tebe voljeti”. Slijedom dgađaja njene pjesme prešle su prošle godine Atlantik i objavljene u listu ”Sabah”.

Vidjeli smo ”našu majku” u raznim prigodama, zabavama i skupovima, i susretima Banjalučana u Göteborgu 2003., Växjöu 2005. i ponovo u Göteborgu 2006. kada je snimljen film o tom susretu, a Sabiha Rizvanović pričala je o svom životu i recitovala svoje pjesme.

Sabiha Rizvanović je svojom dobrotom stigla svugdje, a prošle godine susrela se u Göteborgu u ”Centru za žene” sa švedskom ministrom za integracije Jens Orbackom, kojem je predočeno da je Rizvanović žena koja se u ime svih nas iz BiH zahvalila švedskom kralju i vladi na svemu što su učinili za nas u Švedskoj.

Puno puta, majka Sabiha prisustvovala je na druženjima u toplom domu familije Kačar, a Bilko i Nasiha, te njihove kćeri Nidžara i Dženana, pazili su je i pomagali joj u svemu.

Uvijek je za sve nas ”naša majka” pronalazila riječi utjehe, riječi nade i smiraja. A za sebe govorila je najčesce riječi svoje pjesme ”Čežnja”.

Čežnja

Starosti moja, moji jadi, pogledajte šta se radi.

Pogledajte gdje sam sada, srce mi je puno jada.

U šumama - puste stijene, tu mi moja starost vene.

Niko pismo da mi piše, srce moje sad uzdiše.

“Kad cete mi doći, djeco moja iz daleka, uvijek vaša

stara majka u suzama vas željno čeka”.

Svega imam, gorko mi je, niko ne zna kako mi je.

Moje srce za djecom pati, razumite me - ja sam mati.

Kraj prozora sama sjedim, u zvjezdano nebo gledim

- puno straha i uzdaha.

Ti oblače mutan li si , starosti moja tužna li si.

Gorčina mi u srcu bije, u duši mi se tuga krije.

Kroz oblak mjesec viri pa mi govori

- Ustaj, ustaj stara majko zora je ,

evo tvoga dragog sina - gladan je.

Godine prolaze - meni moja djeca ne dolaze.

Sudbo moja, umrijet ću, moju djecu vidjet neću.

Sudbo moja, moja kleta, što me pratiš cijelog vijeka.

Neka sudbo, sve će proći i smrt će hairli doći.

Pa ću umorna i stara u mezar leći, što ćeš sudbo onda reći.




Sabiha Rizvanović nije više među nama, otišla je tiho sa posljednjim smješkom na usnama ,

ostale su njene pjesme i sjećanja na sve dane provedene sa njom.Hvala ti u ime svih ”naša majko” što si nas hranila svojom dobrotom i toplim pogledima i hvala ti da si nas svojom djecom zvala i znam koliko si nas sve majčinski voljela i brunula se za sve nas. Neka ti je vječni rahmet i neka te Allah nagradi za tvoje zasluge, svim dženetskim blagodetima

Muharem Sitnica-Sića


Göteborg 2006


Växjö, skup Banjalucana 2005


Slika iz mladosti