Jednostavnije rečeno, u Republici Srpskoj na djelu je kriminalna anarhija, a nosioci institucija ponašaju se poput razbojnika, otvoreno otimajući i ne libeći se ni od ucjena.

Falsifikati su postali već tradicija, pa niko razuman već godinama ne uzima zdravo za gotovo, ono što vlast emituje i saopštava o finansijskom, fizičkom i mentalnom stanju nacije.

Vladajući režim neće savladati neka od suprotstavljenih im političkih opcija, niti „viša sila“, već će ih slomiti kriminal i korupcija, koji su obrazac ponašanja svih poluga vlasti, bez obzira da li se radi o entitetskom ili opštinskom nivou. Od ovakvog djelovanja nisu imuni ni „delegati“ vladajuće nomenklature u državnim institucijama, a činjenica je da svako ko je u mogućnosti grabi i otima, „kao da mu je posljednje“. Grabež je opšteprihvaćeni način djelovanja i razmišljanja i više ne postoje situacije da običan svijet može završiti i najjednostavniji posao u opštinskim ili entitetskim institucijama, ukoliko „ne potkuje“ nekog od nadležnih. Što su inokosni veći kriminalci i hohštapleri, to su uvaženiji u „društvu“ i bliži izvorištu ovakvog djelovanja, koje je smješteno u Palati predsjednika.

Međutim, vrag je davno odnio šalu i korupcija i kriminal su iz statusa „brzog hodanja“, prešli na galopirajući nivo, brišuci pred sobom i posljednje tragove zakonitog djelovanja. Jednostavnije rečeno, u Republici Srpskoj na djelu je kriminalna anarhija, a nosioci institucija ponašaju se poput razbojnika, otvoreno otimajući i ne libeći se ni od ucjena. Falsifikati su postali već tradicija, pa niko razuman već godinama ne uzima zdravo za gotovo, ono što vlast emituje i saopštava o finansijskom, fizičkom i mentalnom stanju nacije.

Koliko duboke korijene je uhvatio kriminal, svjedoče i, gotovo nevjerovatni, ali istiniti, „projekti“, na kojima se država/entitet oštećuje za milione maraka, a pojedinci besramno bogate. Najdrastičniji primjeri takvog djelovanja, posljednjih mjeseci relizovani su i realizuju se u upravi Grada Banjaluka, a budžet će biti oštećen, prema do sada raspoloživim podacima, za najmanje tri miliona maraka. Kriminalci iz Gradske uprave, koji već godinama nemilosrdno pljačkaju stanovnike Banjaluke, osmislili su zaista genijalan plan - uništavanje dokumentacije o vlasništvu nad zemljištem, odnosno dokumentacije koja potvrđuje da je određeno zemljište plaćeno prije 30 - 40 godina. Naravno, riječ je o najatraktivnijim parcelama koje se nalaze u „erogenim“ zonama grada.

Nakon što se dokumentacija uništi, poziva se prethodni vlasnik tog zemljišta i slijedi ponuda: tuži Grad za naknadu, a dobijene pare dijelimo. Slijedi tužba, presuda u korist „oštećenog lica“, ekspresna isplata i podjela novca; svi su na dobitku, samo je Grad na gubitku. Do sada je na ovaj način „obrađeno“ nekoliko izvanredno vrijednih parcela, (jedna od njih nalazi se kod „Zelenog mosta“ i za nju je isplaćeno 350 hiljada KM, a druga je usred Gospodske ulice, i za nju bi trebalo biti plaćeno dva miliona maraka). Prethodni vlasnici ovog zemljišta svojevremeno su isplaćeni od bivše države, ali upravo ta dokumentacija je uništena/skrivena/falsifikovana, pa im je otvorena mogućnost da tuže i ponovo naplate već naplaćeno.

Interesantno je da u ovu aferu nije involviran gradonačelnik Dragoljub Davidović, ali je još interesantnije da o svemu ćuti kao zaliven, premda je upoznat sa svim detaljima. Glavno kreator „zemljišne reforme“ u Banjaluci je njegova savjetnica Milanka Zec Višnjić, koja i Davidovića, ali i mnoge druge ovdašnje milionere „drži u šaci“, jer su preko nje odradili stotine nezakonitih poslova u kojima su zaradili stotine miliona. I to svi redom: od Slobodana Stankovića, preko Ljube Ćubića, pa do Mileta Radišića. Gospođa Zec bila je i ostala poslovna hijena. Stalno gladna.

Milanka Zec Višnjić saslušavana je u Specijalnom tužilaštvu RS kao osumnjičena u istrazi o nezakonitoj dodjeli cca 50 dunuma gradskog građevinskog zemljišta Miletu Radišicu i njegovoj firmi „Grand trade“, ali se sve vrijeme branila ćutanjem. Izvan tužilaštva nije ćutala, već je poručila i Miloradu Dodiku i Dragoljubu Davidoviću da će i oni pasti, ako padne ona. Nije pala, a priča o „Grand trade“ nestala je iz javnosti, s tim što je Gradska uprava  to zemljište Radišiću oduzela, ali će mu ga vratiti „čim se stvari potpuno smire“. Pokazalo se da je ćutanje Milanke Zec Višnjić zaista zlato, jer se zlatom plaća.

Višnjićeva je milioner, a „uštedila“ je od savjetničke plate i privremeno-povremenih poslova izvan radnog vremena. Tako je godinama bila honorisana od GP „Krajine“, a poznata je po tome što „na ruke“ uzima sve od 50 hiljada KM, preko luksuznih automobila, pa do stanova i poslovnih prostora za „savjete građevinskim tajkunima“. I što je bez nje, faktički, nemoguće završiti bilo kakav posao u Gradskoj upravi, a tiče se zemljišta ili gradevinskih poslova. Ko se suprotstavi, slijede opstrukcije, pa i tužbe, što svi izbjegavaju, kako ne bi gubili pare u iscrpljujućim procesima. Jednostavnije je podmiriti gđu Višnjić Zec.

Ne dešavaju se ovakve stvari samo u Banjaluci, već u svim većim opštinama u kojima je zemljište na visokoj cijeni: i u Bijeljini i u Istočnom Novom Sarajevu, i u Trebinju... Anarhija je potpuna, a raznorazni Višnjići i Zečevi i definitivno će doci glave ovom režimu, jer ih on ne može više kontrolisati. A takvih je sada već jako mnogo i svakim danom ih je sve više i više.

Piše: Slobodan Vasković (Sa druge strane...)
Izvor vijesti: BLIN