Piše: Dragan Bursać
Da li je segregacija djece starosti sedam godina po naciji i vjeroispovijesti na obaveznoj nastavi u osnovnoj školi normalna stvar? Kod nas, Äini se, jeste!
U Republici Srpskoj, naime, u Planu i programu za drugi razred uÄenika u osnovnim školama iz muziÄkog vaspitanja u nastavnoj jedinici Slušanje muzike stoji da je obavezno slušati i nauÄiti “Himnu Svetom Savi”.
Na stranu što u Ustavu BiH piše:
"2. Međunarodni standardi
Prava i slobode predviÄ‘eni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima."
Dakle, na stranu što se ovako krši Ustav BiH, ima tu još, blago reÄeno, poteškoća.
Religijski pritisak
Pazite, to je nevjerovatan religijski pritisak, prvo na djecu, a onda na roditelje i Äitavo tzv. sekularno školstvo. Ovakav Plan i program od Republike Srpske Äini upravo ono u šta se ista deklarativno zaklinje da nije - Zilotska teokratija!
Postavlja se pitanje kako onda i sa kojim pravom prve glave RS-a optužuju politiÄke elite u Federaciji za loš školski sistem, za segregaciju po principu “dvije škole pod jednim krovom” i za sve veću religijsku indoktrinaciju meÄ‘u bošnjaÄkom djecom kada prave u uncu identiÄnu situaciju u Republici Srpskoj?
Valjda po principu - neće naša djeca biti manji vjerski fanatici od vaše, ovo bi obavezno bubaÄenje jednog religijskog pojanja pod plaštom neke “himne” trebalo da stvori male pravoslavne fanatike u RS-u.
Sveti Sava je tek puka paradigma stanja u kojem se Republika Srpska nalazi. Ovom srpskom svetitelju je mjesto u pravoslavnoj crkvenoj istoriji.
Da li je to obrazovni plan i program? Da li to ima veze sa nekom sekularnom i svjetovnom državom? Dakako, niti je ovo država, niti kompetentni ljudi prave planove i programe, niti ih je pretjerano briga za vaspitanje djece. Dovoljan je jedan princip - neka oni tamo prave male vehabije, mi ćemo male zilote. Šta ima veze?
Ovo umobolno kreirano školstvo, sa nesposobnim supismenim indoktriniranim poslušnicima, dovelo je do toga da djeca “pojaju” jer moraju.
MeÄ‘utim, to nije ni pola problema. Sad zamislite uÄitelja nesrećnog, kome je reÄeno da nesrpska djece NE MORAJU znati naizust “Himnu Svetom Savi”. On po eugeniÄnom principu prouÄava školski dnevnik, proziva dvoje-troje bošnjaÄke i hrvatske djece i govori im kako ista NISU dužna nauÄiti “himnu napamet”.
Kako li se osjeća taj uÄitelj, ako ima i trunke pedagoškog znanja i poslanja u sebi? Kako li se osjeća pedagog u drugoj deceniji 21. vijeka dok išÄitava imena Alme, Semira, Antonija, Joška...? A, kako li se tek osjećaju djeÄica sa nareÄenim imenima, njih dvoje-troje u masi drugara, kada im uÄitelj proÄita imena. Je l’ im lijepo Äuti što su drugi, drugaÄiji i inokosni u pravovjernom razredu?
I koja glava, koje Ministarstvo je moglo sklepati ovako zastrašujući aparthejd “obrazovni plan i program”?
I kao da to nije dovoljno. Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske je predložilo da najmlađi idu na ekskurzije iz Republike Srpske u Republiku Srpsku?!
Zašto?
ZvaniÄno objašnjenje je, pazite sad, kako bi se najmlaÄ‘ima “podigla svijest o ljepotama Srpske”.
Postavlja se pitanje hoće li djeÄica pjevati u autobusu “Himnu Svetom Savi” dok budu išla na, šta znam, pokloniÄko putovanje manastiru Tvrdoš? Biće krajnje nadrelano posmatrati njihove uÄitelje koji im navlaÄe crne maske za spavanje preko oÄiju, jer autobus tranzitira Federacijom.
Dakako, Alma, Semir, Antonije i Joško sa poÄetka priÄe moći će da gledaju krajolik federalni do mile volje. Ono, jeste da su već odavno anatemisani i prokuženi od svojih drugara. Ali, hej, takav je život u “sekularnoj Republici Srpskoj”. Bolje da se od malena naviknu na to ko su i šta su ili... Pa, široka im Federacija.
Nego, može li se ovom ludilu stati ukraj? Može, kako ne može!
Izbaciti religiju i sve što ima religijske primjese iz obrazovnog sistema i kažnjavati zakonskim regulama svakog pojedinca - od politiÄara do uÄitelja, koji svoje liÄne religijske stavove dijeli sa djecom u osnovnoj školi. A po završetku školskog Äasa roditelji neka vode djecu na tenis, solfeÄ‘o, folklor, vjeronauku…, gdje im je volja.
Uostalom, posve mi je nepoznato i strano da se iza zidova Srpske pravoslvne crkve izuÄava Teorija evolucije, seksualno obrazovanje, zakoni termodinamike, hemija, biologija... Ne poje se tamo himna, recimo, Nikoli Tesli. Jer, ono, jeste Nikola bio Srbin iz Hrvatske, ali kako da reÄemo, nije bio, khm, khm, pravoslavac.
Dakle, znanje u školu, teološku ideologiju u crkvu!
Samo, kako to uraditi u entitetu gdje od predsjednika do najnižeg ćate kompletan sistem podgrijava i uÄi djecu religijsko-nacionalnoj izolaciji i segregaciji? Kako sekularizirati već, navodno, sekularne javne škole, u kojima je obavezno naizust pojanje himne nekom svecu? Kako se riješti ludila u kome Ministartvo prosvjete i kulture predlaže da djeÄica lutaju autobusima po Republici Srpskoj, dok njihovi unuÄići uÄe skijanje u St. Moricu?
Sveti Sava je tek puka paradigma stanja u kojem se Republika Srpska nalazi. Ovom srpskom svetitelju je mjesto u pravoslavnoj crkvenoj istoriji. Njega u ovom trenutku treba promatrati kao istorijsku liÄnost kroz lupu ideološke indoktrinacije, koja se sistematski vrši nad najmlaÄ‘ima u posljednje dvije decenije.
Ideološka indoktrinacija i vjerska zatucanost su gore od bilo kojeg materijalno-ekonomskog siromaštva.
Ta, kao da uÄenje “himne” nije dovoljno, Sveti Sava je postao “školska slava”, a nema većeg mjesta u Republici Srpskoj u kojem nema bar jedna škola koja nosi ime ovoga Äovjeka.
Kako to može biti model suživota i tolerancije narodu u kome se jedna religijska liÄnost u tzv. svjetovnoj državi nameće kao aksiomatski model pod kojim “ostali” treba da žive?
Užasna manipulacija djece
I na koncu, zapitajmo se svi nije li laiÄka država tek verbalna opsjena, retoriÄka nužnost preko koje prelaze svi kako bi uÄvrstili svoje dominione moći, tako duboko ukopane u nacionalnom i vjerskom tlu.
Budimo posve iskreni. Ako je Rastko Nemanjić, alias Sveti Sava, toliki svetac i toliko bitan za srpsku pravoslavnu crkvu, nije li mu i mjesto u istoj? A, svako može, velim, upražnjavati štovanje i obožavanje bilo koga i bilo Äega mimo školskih zidova.
Takva je praksa u civilizovanom svijetu.
Složićete se da je manipulacija gnusna rabota sama po sebi, a manipulacija i zloupotrebljavanje djece je ono najužasnije u cijeloj priÄi.
Jer to što se dešava u sadašnjosti imaće, nažalost, nesagledive posljedice u budućnosti. Upamtite - ideološka indoktrinacija i vjerska zatucanost su gore od bilo kog materijalno-ekonomskog siromaštva.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredniÄku politiku Al Jazeere.
Izvor vuhesti: balkans.aljazeera.net