Sada je konaÄno svima jasno da je propao Dodikov i ÄŒovićev eksperimentalni program razbijanja Bosne, pa vidno razoÄaranom Miloradu Dodiku ništa drugo nije preostalo nego da u stilu babe vraÄare konstatuje kako će BiH završiti kao i bivša Jugoslavija zbog toga što u njoj nisu funkcionisali savezni organi.
Ustvari od samog poÄetka se znalo da je nep-rirodna ljubav Dodika i ÄŒovića bila kratkotrajna, u kojoj je junak na junaka''udario'' iz liÄ-nog interesa, a na štetu sopstvenog naroda. Tako je preko noći utihnulo ÄŒovićevo obeća-nje da će Dodik Hrvatima vratiti njihovu Posavinu, pogotovu što je predsjednik više puta samouvjereno ponavljao kako je RS privlaÄno i sigurno mjesto za življenje, na Äiju priÄu protjerani nisu nasjeli, jer su se umjesto povratka protjeranih povratili zloÄini, za koje je trebalo okriviti vehabije, zato što su njima još ranije zapele za oÄi ogromne parcele zem-ljišta u blizini Bakinaca, u neposrednoj blizini posjeda predsjednika Dodika. Doda li se tome da su mediji na sva zvona podigli nivo bezbjednosti u RS-u novom priÄom kako su u blizini voÄ‘inog imanja pronaÄ‘ene torbe pune propagandnog materijala opasnog sadrža-ja ispisanog arapskim slovima, a ista je podgrijana na osnovu ''provjerenih''podataka Dže-vada Galijaševića, Gostimira Popovića, Trifunovića i ostalih protuha samozvanih struÄ-njaka za terorizam, pa su Äuvari djela i lika Milorada Dodika umjesto vehabija opasnost za predsjednika prepoznali u šaci hrvatskih povratnika. PoÄelo je ubojstvom dvojice pov-ratnika, što je na odreÄ‘en naÄin potvrdio Gojko Vasić direktor policije, kako je neprimje-reno da su lica koja su poÄinila zloÄine vrlo brzo otkrivena ali i puštena da se brane sa sl-obode. A onda su se u ''sigurnom mjestu za življenje''dogodile provale u župnom dvoru, potom požar u samostanu PetriÄevac, zatim''legalno''rušenje željezne kapije na groblju u Barlovcima i prije nekoliko dana palenje cijelog imanja porodice Mirka Agatića u Ivanj-skoj kod Banjaluke, Äiji zloÄini ili zloÄinci do danas nisu otkriveni,o Äemu pomoćni bis-kup Marko Semren kaže:'' Ljubavlju, suživotom, solidarnošÄ‡u i pomoći svih institucija na koncu će život pobijediti. Najveća poruka i najveća osuda zla je da se više ne Äini, da se više ne širi, nego da suživot i ljubav imaju budućnost i isto tako su temelji na kojima se može graditi i izgraditi sve, i zato je potrebno pronaći osobu koja je to poÄinila da ne bi još tih zlodjela širila oko sebe''. Sve su to ustvari posljedice kojima su komovale ovdašnje vlasti da zloÄinci mogu nekažnjeno da ubijaju, ruše, i otimaju od onih koji imaju, pa umj-esto da su režimski mediji težište svojih pitanja usmjerili ka otkrivanju zloÄinaca, bez bilo kakvih osnova kao poÄinitelje locirali su u vehabijama, na što je Mirko Agatić odgovorio: ''potencionalni kupci njegovog imanja nisu imali brade, ni kratke pantalone niti su sliÄni vehabijama, ustvari su normalni ljudi''. Takva izjava pokrenula je kod ''njegovog'' naroda brojna pitanja što se može ustanoviti brojnim komentarima na društvenim mrežama, zbog Äega Äitava Äeta policajaca ne Äuva povratnike, nego imanje predsjednika kod kojeg se uvukao strah nakon sve uÄestalijih dogaÄ‘aja u tako ugodnom i sigurnom mjestu za življe-nje, gdje nema sigurnosti za povratnike kao ni za roÄ‘ene. Zar o takvoj ''sigurnosti'' ne po-tvrÄ‘uju nedavni dogaÄ‘aji u Jezeru, kada je u hotelskoj sobi iz puške''greškom''ubijena hu-manitarka, pomoćnica naÄelnika Vrbasa, ili što je u KoÄićevu desetak kilometara od Bak-inaca ubijen Radovan Stijaković kojem je presudio roÄ‘eni sin i njegov prijatelj. Kome on-da predsjednik šalje priÄe o sigurnosti kada se Äak i u hotele mogu puške unositi ili kada policija kod sina ubice pronaÄ‘e deset pušaka, tri pištolja i pet stotina metaka. Nakon svih tih besmislenih uvjeravanja u sigurnost življenja u ovom entitetu, sasvim opravdano se postavljaju pitanja, ko bi se sve mogao latiti i takvim oružjem presuÄ‘ivati preživjeloj rod-bini, pored novoiskopane najveće grobnice u Tomašici. Ili ko bi sve mogao stradati od ru-ku osuÄ‘enih i neosuÄ‘enih tajkuna u RS-u, koji bi bez problema bili u stanju pokrenuti gl-adnu narodnu masu kao u Ukrajini a istu neće moći zadržati ni sva policija RS-a, pa bi se umjesto na razbijaÄima države ma ko oni bili, kola mogla slomiti na povratnicima.